Zen koani - ceo svet je samo jedan cvet

  • Autor: Drevni zen mudraci
  • Izdavač: TrikonA
  • ISBN:
  • Godina izdanja: 2016
  • Broj strana: 270
  • Povez: Mek
  • Pismo: Latinica
  • Akcija: 0
Cena: 1060 (PORUČI na: [email protected]) RSD Ubaci u korpu

 PREDGOVOR

Pre mnogo, mnogo godina, kada je Desonsanjim prvi put došao u Ameriku, jednostavno su ga zvali Sonsanjim, zen majstor dostojan poštovanja. Ipak tada je bio isto tako velik učitelj. De, atribut poštovanja, u skladu sa korejskom tradicijom, dospeo je do njegovog imena za (njegov) šezdeseti rođendan. Kada bude napunio sedamdeseti rođendan zvaće ga Dedesonsanjim. On je takav čovek uz koga počinje svaki rast.

Nekada davno, zen majstor je koristio desetoro vrata. Sada je sastavio zbirku od 365 kongana. Jedva čekam one zbirke kongana, koje će valjda sastaviti za 8.760 sati u godini, pa 525.600 minuta i na kraju 31.536000 sekundi u godini. Ukoliko bi slučajno nastavio, i ako bi za svaku desetinku sekunde jedne godine sastavio jednu zbirku kongana, onda se bojim, da sva drveća na zemlji ne bi bila dovoljna za pripremu samo jedne jedine sveske. Kao da bi ga to moglo zaustaviti.

Jedna od specifičnosti knjige ’Jedan cvet je ceo svet’ je njena univerzalnost. Desonsanjim nije crpeo samo iz kineskih i korejskih zen kongana, već i od Lao Ce-a kao i iz hrišćanske tradicije. Veza između učitelja osnivača taoizma i budizma dobro je poznata:

            U Kini su budistički put pripremila učenja Ji Činga (koja su ujedno i učenja taoizma), koja naglašavaju saosećanje i oslanjanje na samog sebe, sopstvenost i prosvetljenje, nastojanje za svačiju dobrobit, delovanje bez sopstvenog interesa, odustajanje od nasilja i mir svesti, kao i stalnu promenu ili preobražaj spoznaje. Ovo je sve jasno izloženo u Tao Te King-u od Lao Ce-a, gde je ideal mahajana bodhisatve koncipiran više od petsto godina pre nego što se budizam pojavio u Kini.

(Lama Govinda, Ji Čing unutrašnja izgradnja)

Majstori starog doba priznali su i spoštovanjem se odnosili prema ovoj srodnosti. Neka tu za primer posluže reči Hsu-to zen majstora (980-1052) koji je bio sastavljač čuvene - Zabeleške plave stene:

 

Nad borovima plovi mesec

čim u večernjoj hladnoći sediš na terasi.

Prsti hitro plešu po fruli.

Tako je čudesna melodija, da onaj ko je čuje, zaplače.

Samo na zen fruli nema rupa,

njena drevna, čista melodija je izvan osećanja.

Nemoj čak ni da probaš svirati na njoj,

ukoliko ne sviraš izuzetnu Lao Ceo-ovu melodiju.

 

Desonsanjim je, koliko znam, prvi zen majstor, čija zbirka sadrži kongane hrišćanskog pisca. U ovom pokazuje otvorenost i prilagođenost, što je uvek karakterisalo njegovo učenje, počevši od prvih dana provedenih u Americi (1972). U to vreme njegovi hipi učenici zaneseni putovanjima i svakodnevnom golotinjom izgledali su mu kao bića sa strane planete: začarani, neobrazovani, bića puna mogućnosti. Slično zen majstorima oštrog oka, koristi ono što mu stoji na raspolaganju u ovoj sredini, u ovoj kulturi.

 

Mudar će štititi svako osećajno biće,

Ne gaji prezir u srcu.

Neguje cvet-postojanja,

ne stvara uništenje.

On je otelovljena svetlost.

(Tao Te King, 27 pesma)

Religije uče ono što je iza reči. U početku beše Reč, ali pre početka nije bilo ni šaputanja. Time što je Budha pokazao jedan cvet, a Hrist posadio dete na svoju ruku, izrazili su isto. Bilo koja religija, svojim učenjem ume ovo da izrazi. Tako se praznina s puninom slaže, kao i Božje carstvo sa svešću bodhisatve. (Na kraju bih želeo da citiram jedan jevrejski kongan: “Biblija kaže da je Božje pravo ime ’Ja jesam’. Šta je to, ’Ja jesam’?”

Desonsanjim me je zamolio da kažem nekoliko reči o konganima i o Tao-u. Sažeo bih to u dve tačke.

Prvo, svi odgovori već su u nama. Ne treba da ih tražimo negde drugde.

Iz ove izjave sledi da kada nam nešto loše ide u životu, trebali bi da posmatramo unutra, u pravcu uzroka-uzročnih prepreka. Šesti Patrijarh kaže: “Ako kriviš nekog drugog, onda kriviš samog sebe. Kada veruješ da si žrtva, upravo te ta misao čini žrtvom.” Konfučije kaže: “Strelac liči na promišljenog čoveka. Kada promaši oko bika, okrene se ka unutra i traži uzrok promašaja.”

Drugo, svako naše razumevanje je uzaludno ako stvarno hoćemo nešto da razumemo. “Ne budi previše razuman,” obično kaže Desonsanjim. To je kao kada udariš lopticu palicom za golf: ako je udariš suviše jako, iskotrljaće se iz rupe, čak i onda ako je ciljanje bilo savršeno.” Najbolji put da stupimo u struju Tao-a, je ako napustimo sve za šta smo verovali da znamo. Najjednostavnija svest je najbolja.

Upitni kongani, na kojima radimo u sobi za intervjue ili na jastucima za meditaciju, veoma su dragoceni. Majstori starog doba i njihovi učenici savremenici sa dubokim uvidom, mogli su da rade na tome. Samo ono što je još važnije, kongani su jako dobre vežbe, jer spremaju za život. Dok radimo na konganima, spremamo se za velike kongane života, kojima nas život tako tvrdo, ali milostivo daruje: Šta treba da učinim da se potpuno odvojim od roditelja i zaista postanem zreo? Kako bih mogao da rasčistim pred sobom svoju karmu vezanu za novac, a da osiguram pristojnu egzistenciju? Kakav bi trebao da postanem da bi mi se i u braku odražavala Dharma? Život za takve kongane zahteva godine, decenije teškog rada.

Kongan praksa nas uči tome da umotani u nepoznato čekamo, bacimo pogled tamo gde nema šta da se vidi, da slušamo tamo gde nema šta da se čuje. Na kraju uvidimo da svi odgovori nastaju sami od sebe iz naše nutrine, iz izvora postojanja, samo ako ne probamo da se umešamo u ovaj tok. Tajna je poverenje. Kada imamo poverenje u naše ne-znam, samo onda stvarno naučimo, kako da imamo poverenje u Tao moć stvaranja, jednostavnost univerzuma.

 

Neguj u sebi strpljenje,

onda će se blato sleći, a voda postati čista.

Neguj u sebi mir,

i onda će se čisto postojanje roditi samo do sebe.

Mudar se ne trudi za ostvarenje.

Ne traži i ne nada se.

Prisutan je i s radošću vidi stvorenja.

(Tao Te King, 15 pesma)

Svih 365 kongana Desonsanjim-a su značajni, a pitanja koja ti postavi su kao ogledalo.

Postoji zatim još jedan važan kongan, 366 kongan: Šta je naš život? Kada to rešimo, svaka godina je jedna prošla godina.

 

Stefan Mičel (Stephen Mitchell)

ESEJ

Rane posle podnevne sate smo proveli tako što smo sa Bob Gentherrel-om, članom leksington zen centra, izneli nameštaj iz dnevne sobe, razmestili jastuke i pokrivače, spremili hranu i postavili. Najčešće smo se tako spremali za dolazak Sung San-a. Od nas, nekolicina je došla iz manastira, drugi iz obližnjih prebivališta isposnika, neki iz Tenesija ili Floride, štaviše jedan prijatelj Desonsanjim-a je došao iz Koreje preko Kanade. Tokom pet godina, zen učitelj je svake godine dolazio nekoliko dana kod nas na povlačenje, i svaka poseta je težak posao, duhovno opažanje, izazov i tesno jedinstvo izvrsnog humora.

Zašto? Zašto dolazi Sung San? Zašto se sakupljamo, sedimo duge sate boreći se sa konganima, u tišini? Zašto se vraćamo svake godine?

- Zašto dolazite svake godine u opatiju?” upitao sam Desonsanjim-a.

- Lakše je meni da dođem ovde, nego tebi da dođeš u moje zen centre, pošto vi monasi ne možete da putujete, zar ne?

- Da!

- Onda ja dolazim ovde!

Tako je iskren majstor. Živi onaj put iskrenosti koji je on sam. Jednostavan i istinski, a to je tako retko.

Naše isposničko mesto kao opatija Getsemani, zajednica monaha koja pripada rimokatoličkom cisterci redu, živi ovom jednostavnošću i iskrenošću. Od osnivanja reda 1098. pokušavamo ovako da živimo. U mom životu ovo nasledstvo uvećava i produbljuje samo to što mi se pružila prilika da sedim zajedno sa Desonsanjim-om i dobijem učenje.

Kako sam šetao na dole, sa zen majstorom, iz molitvenog doma prema opatiji, začudio sam se što je naše molitvene živote smatrao familijarnim. Sung San, zen majstor, sa zračećim osmehom mi se ovako obratio:

-O da! Baš je tako kao manastiri u Koreji. Isti je svakodnevni posao - buđenje u zoru u tri sata, recitovanje, čitanje svetih spisa, malo jela, tišina, rad, Bez kose smo, nosimo monaška odela, isti je put!

U četvrtom veku nastao je snažan duhovni pokret od strane muškaraca i žena, koji su izašli u egipatsku pustinju da u osamljenosti vežbaju svoju hrišćansku veru. Njihova iskustva i mudrosti, kazivanja i sećanja su oblici koji su ostali kao fundamentalni za zapadno nasledstvo; ponekad liče na stare zen događaje, i sve do današnjih dana koriste ih u podučavanju monaha i monahinja.

 

Opat Mark ovako se jednom obratio opatu Arseniusu:

- To je dobro, ovo nije, da nemaš nešto u ćeliji što bi ti služilo na radost? Davno sam poznavao nekog brata koji je imao jedan mali divlji cvet, koji se pojavio u ćeliji, i kojeg je on isčupao sa korenom.

- Dobro -  odgovorio je brat Arsenius, - to je u redu. Samo svako može da postupa prema svom duhovnom putu. A da nije bio u stanju da uspe bez cveta, onda ga je mogao opet posaditi.

(Mudrost pustinje, 67. str. Tomas Morton, (Thomas Merton)

Jedan cvet je ceo svet je valjda primer za ovaj mali divlji cvet, koji dolazi na svet u ćelijama. Možemo li uspeti bez malog cveta? Kada je Desonsanjim prvi put došao u opatiju Getsemani, bio je kao ovaj mali cvet koji je nikao u isposničkoj ćeliji brata. Desonsanjim u svojoj praksi rasipa semena, koja često niču na neočekivanim putevima i cvetaju.

Desonsanjim-ova radost, energija, neposredno učenje deluju u suštinu srca, odjekuju u našoj cisterci monaškoj tradiciji, a još više u isposničkoj tradiciji. Budimo se u zoru, u tri sata i pevamo u horu psalme. Zašto činimo to? Ako upitaš zen majstora, on će na to odgovoriti: “Samo pevaj!” Nema potrebe za tim da kontrolišeš izvođenje.

Desonsanjim-ovo učenje nije novijeg datuma. Verovatno ni cvet monaha pustinjaka nije bio nov cvet. Učenje je uvek oko nas, u nama. Kako to može biti drugačije? Kakvo drugo učenje bi mogli dati? Od manastira ka zapadu, podižu se brežuljci. Uzorana zemlja je braon boje. Svaki dan pevamo, radimo, spremamo hranu, peremo pod, upravljamo poslovima. Isus je učio da se odreknemo jedne čaše hladne vode u korist žednih - to je naš posao. To je neposredno učenje Desonsanjim-ovim učenicima. Monahe iz opatije, nakon smrti polažu iza zadnjeg luka, nalik zidu, za večni mir. Nisam začuđen što se Desonsanjim oseća kao kod kuće kada god dođe u opatiju.

Sufi pisac iz trinaestog veka, Đalaludin Rumi je pisao:

 

 

Kada si sa svetom, a ne sa mnom...

Onda nisi ni sa kim.

Kada nisi sa svetom, već samo sa mnom...

Onda si sa svima.

Kada s tobom nije niko, budi svi!

Kada su svi sa tobom, budi niko!

Budi onda prazan!

(Nas troje, 15. str. Coleman Barks)

 

Ko je to ’ja’?

Hvala Desonsanjim.

 

Brat Benjamin

Opatija Getsemani

Avgust 1991.

 

UVOD

 

Opažanje svoje istinske prirode - to je zen. ’Šta sam ja?’ Šta je jednostavna i čista stvar? To je jako važno pitanje. Ako odgovoriš na jednostavnu i čistu stvar, onda ćeš biti slobodan od života i smrti. Kako se može postići sloboda od života i smrti? Prvo odabir tvog usmerenja mora biti čist. Ako je odabir tvog usmerenja čist onda je i tvoj život čist. Zašto vežbaš zen? Zašto jedeš svaki dan? Treba da nađeš jednostavnu i čistu stvar!

Napusti sve - svoje mišljenje, pretpostavku, položaj. Od trenutka do trenutka, samo radi! Onda nema subjekta, nema objekta, nema iznutra, nema spolja. Iznutra i spolja je već postalo jedno. Onda je odabir tvog usmerenja i moj, tvoj postupak isto i moj. Ovo se naziva veliki put bodhisatve.

Kada napustiš sve u potpunosti veruješ u svoju istinsku prirodu. Onda ti je svest čista kao prostor, odnosno čista kao ogledalo: kada ti se pričini crvena boja, ogledalo pokaže crveno. Kada ti se pričini bela boja, ogledalo pokaže belo. Neko je gladan, daću mu da jede. Neko je žedan, daću mu da pije. Sve se pojavljuje u ovom čistom ogledalu i odražava natrag. Onda jasno vidiš, čuješ, mirišeš, dodiruješ i misliš. Nebo je plavo, drvo je zeleno; so je slana, šećer je sladak. Pas laje: ’vau, vau’! Baš je tako kao ovo: sve je istina. Dakle i ti si deo istine.

Kako ova istina funkcioniše ispravno? Kako znaš da živiš svoj život ispravno? Od trenutka do trenutka treba da razumeš, koji je tvoj odgovarajući položaj, koji je tvoj ispravan pristup, i koje je tvoje ispravno delovanje. Kada si gladan, šta da činiš? Kada je neko gladan šta da činiš? Kada se sretneš sa Budhom, šta da činiš? Gde da treseš pepeo? Većina ljudi sve ovo razume, ali ipak ne postupa tako. Ako u potpunosti tako postupaš, onda je tvoja svakodnevna svest, tvoj ispravan život. Isus je rekao: “Ja sam Put, Istina i Život.” To je ista tačka.

Većina ljudi zna suviše. Ovo znanje ne pomaže životu. Dekart je rekao: “Mislim dakle jesam.” Tako ja stvara ja. Ako ne misliš, ko si onda? Ako prolaziš kroz duboko iskustvo, ali ne opažaš jednostavnu i čistu stvar, onda ni jedno jedino razumevanje i iskustvo ne pomaže tvoju praksu. Zato zen praksa nije u znanju. Samo idi pravo putem ne-znam - to je zen.

 

Džodžu je upitao zen majstora Nam Čon-a:

- Šta je pravi put?

- Svakodnevna svest je pravi put - odgovorio je Nam Čon.

- Mogu li ja to postići? - upitao je Džodžu.

- Ako hoćeš da postigneš, onda ćeš odmah izgubiti - odgovorio je Nam Čon.

- Kako mogu da znam o pravom putu, bez da ga postignem?

- Pravi put - rekao je Nam Čon, - nije pitanje znanja i neznanja. Znanje je zabuna, a neznanje je pak zbrka. Ako zaista vidiš pravi put, koji je tako čist i ogroman kao prostor, zašto stvaraš dobro i loše?

Kada je Džodžu čuo ove reči, odjednom je dostigao prosvetljenje.

Šta je dostigao Džodžu?

 

Zen učenici često upadaju u grešku dostizanja. Kada nešto radiš, samo radi - to je zen. Već znaš da je znanje zabuna. Ne prianjaj uz znanje. “Kako tvoje znanje postaje mudrost”? - to je ispravna vežba. Tvoja istinska svakodnevna svest.

Zašto smo sastavili 365 kongana? Pošto ljudi razumeju previše, mi moramo da koristimo lek razumevanja. Šta je dostigao Džodžu? Ako otvoriš usta, već si pogrešio. Međutim ako ne razmišljaš onda je odgovor jednostavan i jasan, uvek pred tobom. Kako tvoje istinsko ja postupa ispravno i kako pomaže osećajna bića?

 

“Ako se Put može nazvati:

majkom sveta.

Prazan, a ipak ne neiscrpan,

On je izvor sveta.

U tvojoj nutrini nađen svet,

posredstvom tebe izlazi na videlo”.

(Tao Te King, 6 pesma)

 

Kako može majka sveta da bude izvor sveta? To je isto pitanje, ista tačka.

U ovoj zbirci nalaze se budistički, hrišćanski, taoistički i zen kongani. Stari i novi kongani, ali svi istovetni: ove čudesne reči sve podučavaju ispravan odabir usmerenja. Ako prianjaš uz ove čudesne reči ili se držiš svojih mišljenja, onda nećeš razumeti njihova istinska značenja. Dakle, napusti sve - mišljenje, pretpostavke, stanje. Onda ti je svest jasna kao prostor. Onda će se odgovori na kongane pojaviti sami od sebe. To je mudrost.

Kada se oprobaš sa jednim konganom, ali ga ne razumeš, ne brini! Ne prianjaj uz kongan, i ne pokušavaj da ga razumeš. Samo idi pravo na putu ne-znam: probaj, probaj, probaj tokom deset hiljada godina noću-danju. Onda ćeš dostići Put, Istinu i Život, što znači da ćeš od trenutka do trenutka zadržati odgovarajuću spoznaju stanja, ispravan pristup i ispravno delovanje. To je velika ljubav, veliko saosećanje i veliki bodhisatva put.

 

Nad učenjima postoji prevazilazeća predaja.

Ne vezuj se za reči.

Neposredno opazi svoju svest!

Opazi svoju istinsku prirodu - postani Budha!

 

Ako hoćeš da prekoračiš ova vrata, onda ne popuštaj misli. Budha je zato podučavao dharme, da spase svesti. Kada ne održavaš svest kakva je potreba za dharmama?

Nadam se da ni jedan dan ne radiš ništa, samo radiš od trenutka do trenutka, ostvaruješ 365 kongana, dostižeš prosvetljenje i štitiš svako osećajno biće od patnje.

 

Beskrajno nebo je uvek plavo.

Od bezvremenog vremena voda utiče u okean.

 

SUNG SAN ZEN MAJSTOR

Osnivač Zen Kvan Um škole

Providence Zen Centar, decembar 1991.

 

Prvi deo

Osnove učenja zen budhizma

“Jedino svest stvara univerzum.”

 

1. SEDAM PRAVIH PUTEVA SOK SAN-A

 

 

 Veoma davno, u Kini je živeo čuveni majstor zena, Sok San, koji je umro pre nego što je predao učenje. Nakon pogreba neko je trebao da održi prigodan Dharma-govor, a za to su zamolili nastojnika monaškog reda. Pre nego što je započeo svoj govor sa govorničke stolice, petnaestogodišnji Ku Bong, sluga Sok Sana, stupio je pred njega i rekao:

- Majstor nam je uvek govorio o sedam vrsta pravog puta:

1. Idi pravo, odmori se.

2. Idi pravo, spusti sve.

3. Idi pravo, jesenja voda je hladna i čista.

4. Idi pravo, jedna svest tokom deset hiljada godina.

5. Idi pravo, ispod trulog panja ugasio se žar.

6. Idi pravo, držač za kađenje u jednom starom hramu (jako je čvrst, nikada se ne miče).

7 Idi pravo, dim iz kadionice diže se prema tihom nebu.

Ako razumeš pravi smisao ovoga, o sedam pravih puteva, onda možeš da održiš Dharma-govor. Ako ne razumeš, onda ne možeš da održiš.

- Jedna boja, raznovrstan postupak - odgovorio je vođa monaha.  

- Ne verujem.

- Ako mi ne veruješ, onda ću ti pokazati - rekao je vođa monaha. Upalio je jedan mirisni štapić, stavio ga u držač i tiho posmatrao dok nije izgoreo. Zatim je naglo umro.

- I vođa monaha je umro - naricali su ljudi.

Dok je sluga tri puta polako pomilovao leđa vođi monaha, ovako je rekao:

- Sediš, umreš. Stojiš, umreš. Bilo da postupiš ovako ili onako, nema izuzetka. Ipak istinsko značenje sedam pravih puteva Sok San-a ni u snu nećeš razumeti.

 

1. Šta je značenje sedam pravih puteva Sok San-a?

2. Šta je značenje smrti vođe monaha?

3. “Sediš, umreš. Stojiš, umreš. Bilo da postupiš ovako ili onako, nema izuzetka. Samo istinsko značenje sedam pravih puteva Sok San-a ni u snu nećeš razumeti” - rekao je sluga. Šta ovo znači?

 

KOMENTAR: Sedam vrata za istu sobu. Svaka vrata su druge vrste i drugačije funkcionišu. Ako prianjaš uz to, kakve su vrste i kako funkcionišu onda nećeš umeti da kročiš u sobu. Samo pređi pravo, korakni sedam puta. Onda ćeš videti svog pravog majstora.

- Kako ste danas - upitaj ga.

- Hvala dobro, a ti?

- Vrlo dobro, hvala.

Razumeš? Ako da, onda znaš da pređeš sedam pravih puteva Sok San-a.

 

 

2. ISPRAVAN PUT, ISTINA I ISPRAVAN ŽIVOT

 

 

U sred jednog Dharma-govora u Leksington zen centru, zen majstor Sung San ovako se obratio slušaocima:

- Hrist u Bibliji kaže: “Ja sam Put, Istina i Život.” Zen takođe podučava, da kada budeš video svoju istinsku prirodu, onda ćeš postići ispravan put, istinu i ispravan život.

- Šta je ispravan put? - upitao je jedan učenik.

- Zašto jedeš svakog dana? Samo zbog tela, zašto želiš? Samo zbog sebe? Onda si u tome poput životinje. Međutim, ako jedeš zbog osećajnih bića, onda su ti život i tvoje usmerenje čisti. Ovo nazivaju ispravnim putem.

- Šta je onda istina?

- Kada postigneš ispravan put, svest ti je čista, kao prostor. Onda kada jasno vidiš i čuješ, sve će biti istina.

- Šta je ispravan život?

- Kada ostvariš istinu, onda postupaš prema njoj, održavajući odgovarajuće prepoznavanje okolnosti, ispravan pristup i ispravno delovanje od trenutka do trenutka. Ovo nazivaju velikom ljubavlju, velikom saosećajnošću i velikim putem bodhisatve. To je ispravan život.

- Hvala lepo - rekao je učenik i poklonio se.

 

1. Zašto jedeš svaki dan?

2. Zašto je nebo plavo?

3. Kada će šećer biti sladak?

4. Da li su Put Istina i Život identični ili različiti?

 

KOMENTAR: Učenik ide u školu, vojnik služi domovini, učitelj radi učenika radi. Pas laje: ’vau, vau’! Petao kukuriče: ’ku-ku-ri-ku’! Svako razume šta mu je posao. Međutim, šta je tvoj posao? Treba da održiš svoju obavezu prema svojim roditeljima i domovini. Kada si gladan samo jedi. Kada je neko gladan daj mu da jede. Onda ćeš postići ispravan put, istinu i ispravan život.

 

 

3. BRDO SE MIČE? BROD SE MIČE?

 

 

Jedno posle podne je zen majstor Man Gong sa nekoliko učenika isplovio na ostrvo Anmjondo. Majstor je uz put pokazao na jedno brdo i upitao svoje učenike:

- Da li se brdo kreće ili brod?

Hje Am je iskoračio i rekao:

- Nije brdo, nije brod to što se kreće. Svest se kreće.

- Kako bi to mogao da dokažeš? - upitao je Man Gong, na šta je Hje Am izvadio maramicu i zamahnuo.

- Kada ti je došla ta zamisao? - upitao ga je zen majstor.

 

1. Da li se brdo kreće ili brod?

2. Zen majstor upitao je Hje Am-a: “Kada ti je došla ta zamisao?” Da si bio tamo, kako bi odgovorio?

3. Nije brod, nije brdo. Onda šta je?

 

KOMENTAR: Brdo brod, brod brdo. Nema brda, nema broda. Brdo je brdo, brod je brod. Kako ćeš održati odgovarajuću poziciju, odnos i delovanje brda i broda?

Brod plovi po okeanu ka ostrvu Anmjondo. Okean je plav, brdo je takođe plavo. Ipak okean je okean, a brdo je brdo.

 

 

4. ZAŠTO IMAŠ DVA OKA?

 

 

Tokom jednog intervjua u dharma zen centru u Los Angeles-u, zen majstor Sung San se ovako obratio jednom učeniku:

- Ljudi imaju dva oka, dve nosnice i dva uha, ali samo jedna usta.

Onda je upitao:

 

1. Zašto imaš dva oka?

2. Zašto imaš usta?

3. Zašto imaš dva uha?

 

KOMENTAR: Ljudi zapravo nemaju oči, uši, nos, jezik, telo i svest. Ko je stvorio ovaj izvor (od) šest vrsta? Ti? Hrist? Budha? Koji od vas? Ni jedan od vas. Uzrok i posledica su jako čisti. Sve ti dolazi iz karme. Engleski gospodin i indijski radnik izgrliće se i potapšaće jedno drugo po leđima: “Radujem se što smo se opet sreli.”

 

5. KOLIKO VLASI KOSE IMAŠ?

 

U Providence zen centru, zen majstor Sung San ovako se obratio slušaocima:

- Svako ima kosu. Postoje ljudi koji imaju mnogo kose, dok neki imaju malo. Neki ljudi imaju dugu kosu, dok neki imaju kratku.

 

1. Koliko vlasi kose imaš?

2. Koliko ti je dugačka kosa?

 

KOMENTAR: Okean je pun vode. Na nebu ima mnogo, mnogo oblaka. Na brdu stoji bezbroj drveća, i na čovekovoj glavi ima puno kose. Tako je forma praznina, praznina forma.

Možeš li izbrojati vlasi kose na svojoj glavi? Koliko ti imaš? Ako nađeš odgovarajući odgovor, onda ćeš jasno videti svoj problem.

 

 

6. OVAJ SVET JE POTPUNI MIR

 

 

Lotos sutra kaže da svaka dharma dolazi iz potpunog mira. Ako samo vežbaš, već onda si dostigao Budhin trem.

 

1. Ovaj svet je potpuni mir. Onda odakle dolazi sunce, mesec i odakle dolaze zvezde?

2. “Ako samo vežbaš.” Šta ovo znači?

3. Šta je Budhin trem?

 

KOMENTAR: Biblija kaže da je Bog sve stvorio. Budhizam podučava da je svest sve stvorila. Filozofi kažu da je samosvest stvorila univerzum. Jedna sutra uči da sve dolazi iz praznine. Koje je ispravno?

Ako ne razmišljaš onda nema imena i nema forme. Ko je stvorio svet imena i forme? Znaš li? Ako ne, onda idi pij mleko. Mleko će te naučiti.

 

7. BRDO-SUMI

 

Jednog dana, jedan monah je upitao zen učitelja Un Mun-a:

- Da li postoji greška bez mišljenja, ili ne?

- Brdo-Sumi - odgovorio je Un Mun.

- U ovome nema razmišljanja, zašto pridodajete brdo-Sumi?

- Spusti sve!

Monah je zbunjeno stajao i upitao:

- Kako da sve spustim bez mišljenja?

- Onda podigni i nosi odavde!

 

1. Postoji li greška bez mišljenja ili ne?

2. “Brdo-Sumi” - odgovorio je Un Mun. Šta ovo znači?

3. “Spusti sve!” Šta ovo znači?

4. “Onda podigni i nosi odavde!” Šta ovo znači?

 

KOMENTAR: Pas laje: “vau-vau!” Petao kukuriče: “ku-ku-ri-ku!” Mačka mjauče: “mjau-mjau!” Svaka životinja razume, koji je njen ispravan govor.

Koji je tvoj istinit govor? Otvoriš usta i već grešiš. Zatvoriš usta, opet grešiš. Šta činiš? Ako ostaneš u tišini onda će te štap Un Muna udariti trideset puta. Šta kažeš? Ako spustiš sve, onda je već sve tvoje.

 

8. USTRELITI DVE GUSKE

 

U zen centru Prazna Kapija u Berkeley-u, zen majstor Sung San je ispričao sledeći događaj:

- Jednog dana, jedan lovac je šetao napolju livadom. Iznenada su iznad njegove glave proletele dve guske. Posegnuo je za strelom i odapeo iz luka. Jedna guska je pala. Lovac je hteo opet da gađa, ali nije imao više strela. Zbog toga je nanišanio sa praznim lukom i odapeo. I druga guska je pala.

 

1. Kako gađaš sa praznim lukom?

2. Zašto je pala druga guska?

 

KOMENTAR: Jednog dana, jedan otac je otišao sa sinom da se provoza. Uz put je automobil naleteo na kamion. Otac je umro, sina su prebacili u bolnicu. Kada su dečaka doneli na intenzivno odeljenje, jednom od lekara je zastao dah i uzviknuo je: “Bože, moj sin!” Kako je ovo moguće?

 

9. PROŠLA-SVEST, SADAŠNJA-SVEST I BUDUĆA-SVEST NE DOSTIŽE PROSVETLJENJE

 

 

Veliki majstor sutre, Dok San, bio je čuven širom Kine po dubokom znanju koje ima o Dijamantskoj sutri. Gde god da je godinama išao, svuda je odneo svoje znanje, u hramove, u sale za predavanja, svuda u zemlji. Jednog dana je čuo, da na jugu ima jedan hram, u kom monasi po ceo dan ne rade ništa drugo, samo sede naspram zida i spavaju, a ipak dostignu prosvetljenje.

- Čista ludost! - mislio je Dok San. - Ne razumeju Budhino učenje, dela, svest! Kako bi mogli dostići prosvetljenje? Otići ću, istući ću ih i probuditi, naučiću ih putu sutri.

Krenuo je u podne i prešao više stotina milja. Jednog posle podneva je odlučio da će napraviti kratak odmor u jednoj čajdžinici. Bio je jako gladan, ali je vreme ručka već prošlo. Vremešna vlasnica ga je primila sa poštovanjem i dozvolila mu da se odmori u čajdžinici. Poklonila se pred njim i rekla:

- Dobar dan, slavni monaše! Odakle dolazite?

- Sa severa.

- Gde idete?

- Na jug.

- Zašto idete na jug?

- Ja sam majstor Dijamantske sutre - odgovorio je Dok San.

- Na jugu, u jednom hramu, monasi samo sede naspram zida, spavaju, a ipak dostignu prosvetljenje. Čista ludost! Zbog toga idem, istući ću ih, probuditi i naučiću ih Dijamantskoj sutri.

- Ovo je čudno! - divila se vremešna gospođa. - Vi ste majstor Dijamantske sutre! Mogu li vas nešto pitati? Ako odgovorite ispravno primiću vas kao gosta na ručak. Ako odgovorite pogrešno, tada vam neću poslužiti jelo.

- Ćutite! - viknuo je na nju ljutito Dok San. Vi govorite sa majstorom Dijamantske sutre! Moje znanje je neuporedivo širom zemlje. Nemojte me ništa pitati!

- U redu je. Dijamantska sutra uči da prošla svest, sadašnja svest i buduća svest ne dostižu prosvetljenje. Stoga bih upitala: kakvom svešću ćete ručati?

Dok San je zinuo (od čuda). Mucao je, ali nije umeo da odgovori i zacrveneo se. Potpuno se zbunio. Vremešna gospođa mu se ovako obratila:

- Tokom deset godina ste proučavali Dijamantsku sutru! Ako ne znate da odgovorite na ovo pitanje, kako ćete na jugu podučavati usnule monahe?

 

1. Ovaj svet je potpuni mir. Odakle dolaze sever i jug?

2. Šta je svest?

3. Vremešna gospođa je upitala: “Prošla svest, sadašnja svest i buduća svest ne dostižu prosvetljenje. Kakvom svešću ćete ručati?” Da si ti bio na mestu Dok San-a šta bi onda uradio?

 

KOMENTAR: Ćutanje je bolje nego svetost. Jedan postupak je bolji nego sve sutre. Ako prianjaš uz reči i govor, onda nećeš saznati kakav ukus ima dinja; shvatićeš samo spoljašnju formu. Ako hoćeš da znaš kakav ukus ima dinja, onda odseci jedno parče i pojedi ga. Dinja raste sama od sebe i sazri; nikada neće objasniti ljudima svoj položaj i svoje stanje.

Ako prianjaš za sutre onda ćeš razumeti samo Budhine reči. Ako hoćeš da iskusiš Budhinu svest, onda napusti svoje mišljenje, stanje i položaj od trenutka do trenutka. Samo pomažeš osećajnim bićima. Onda će se Budha pojaviti pred tobom. Ovo je prosvetljenje i sloboda od života i smrti.

 

10. STARIJA GOSPOĐA PALI ISPOSNIČKU NASTAMBU

 

Kažu, da ako čvrsto vežbaš deset godina onda ćeš valjda nešto postići. U Kini je jednom živela starija gospođa koja je tokom deset godina izdržavala jednog monaha, kako je to već običaj među svetovnim budistima. Snabdevala ga je hranom i odećom, i dozvolila mu je da živi u onoj isposničkoj nastambi o kojoj se ona brinula. Tako monah nije imao čim da se bavi osim upornim vežbanjem.

Proteklo je deset godina i nije stizala vest o monahu.

-Šta je postigao? - razmišljala je starija gospođa. - Treba da saznam!

Jedno posle podne pozvala je svoju šesnaestogodišnju ćerku koju su smatrali jednom od najlepših u kraju. Zamolila ju je da se našminka, namiriše najboljim mirisom i da obuče haljinu sašivenu od najfinijeg materijala. Opremila ju je uputstvima, šta da radi sa monahom, spakovala je obilno finu hranu i odela, i poslala u isposničku nastambu. Devojka je bila veoma uzrujana!

Kada je stigla u isposnikčku nastambu, poklonila se pred monahom i ovako mu se obratila:

- Već deset godina ste tu, pa vam je moja majka zbog toga zgotovila ukusna jela, a poslala je i odela.

- Hvala lepo. Majka ti je veliki bodhisatva jer me je potpomagala ovako dugo vreme.

Onda je devojka snažno obgrlila monaha i poljubila ga.

- Šta osećaš sad? - upitala ga je.

 Truo panj na hladnoj steni. Zimi nije toplo.

Devojka ga je pustila i duboko se poklonila pred njim.

- Zaista si veliki monah! - rekla je. Krenula je kući puna radosti i čuđenja da majci ispriča događaje.

- Majko! Majko! Ovaj monah drži veoma čvrsto nepomičnu svest. Zaista je nešto postigao.

- Nije važno što mu je svest nepomična, ni to da je čudesan monah. Hoću da znam šta je rekao?!

- Majko, reči su mu bile tako čudesne. Rekao je: “Truo panj na hladnoj steni. Zimi nije toplo.”

- Šta!? uzviknula je starija gospođa. Ljutila se, zgrabila je veliki štap, odjurila do monaške nastambe i nemilosrdno prebila monaha, a za to vreme vikala:

- Nestani! Deset godina sam provela potpomažući jednog demona.   

Zatim je zapalila monašku nastambu koja je do pepela izgorela.

 

1. Šta je ovaj monah vežbao tokom deset godina?

2. Devojka je snažno obgrlila monaha i poljubila ga. “Šta osećaš sada?” Da si ti bio na mestu monaha, šta bi učinio?

3. Gde je pogrešio monah?

4. Šta je starija gospođa postigla sa tim što je prebila monaha?

5. “Truo panj na hladnoj steni. Zimi nije toplo” - odgovorio je monah. Da si ti bio na mestu starije gospođe, koje bi onda učenje dao ovom monahu?

 

KOMENTAR: Majka ima majčinski zadatak, devojka devojački, poslovni čovek poslovnih ljudi, monah monaški. Ako ne razumeš svoj posao, onda nisi na čisto sa svojom odgovornošću.

Ovaj monah je tokom deset godina sedeo. Šta je njegov zadatak? Ako nešto održavaš i prianjaš uz to, onda ćeš izgubiti istinski zadatak. Spusti sve, onda će se tvoj istinski zadatak, odgovarajuće prepoznavanje situacije, ispravan pristup i ispravno delovanje, jasno pojaviti.

Ako razumeš jedno, onda ćeš sve izgubiti. Ako postigneš jedno, onda ćeš sve imati. Budi oprezan! Šta radiš sad? Samo radi!

 

11. ZAŠTO IMAŠ PET PRSTIJU?

 

U Cambridge-u, u zen centru, zen majstor Sung San tokom jednog Dharma govora ovako se obratio slušaocima:

- Ljudi imaju glavu, dve ruke, telo i dve noge.

Zatim je upitao:

 

1. Zašto imaš pet prstiju?

2. Zašto imaš dve noge?

 

KOMENTAR: Zapravo nema oka, uha, nosa, jezika, tela i svesti, što znači da zapravo nema boje, zvuka, mirisa, ukusa, dodira i toka svesti. Kada se svest pojavi, sve se pojavljuje. Kada svest nestane, sve nestaje. Kada je svest čista sve je čisto. Kada svest nije čista, ništa nije čisto.

Vidi, čuj, misli jasno. Ne prianjaj uz ime i formu. Ako ti je svest čista kao prostor, onda se sve odražava: nebo je plavo, drvo zeleno. Pas laje: “vau-vau!” Ovo je istina. Ako razumeš funkcionisanje istine, onda je to ispravan život: ako je neko gladan daj mu da jede. Ako je neko žedan daj mu da pije.

 

12. KAKO BI SE OSLOBODIO IZ MREŽE?

 

Jednog dana zen majstor Man Gong seo je u govorničku stolicu, da održi svoj Hedže[1] Dharma govor na kraju kjolče[2] zime.

- Svi ste tokom tri meseca sedeli u Dharma dvorani. To je čudesno. Za to vreme ja sam boravio samo u svojoj sobi i pleo sam mrežu. Ova mreža je napravljena od posebnog kanapa. Vrlo je jaka i svakog ulovi: Budhu, Dharmu, bodhisatve, ljude. Kako bi se oslobodio iz ove mreže?

Nekoliko učenika uzviknulo je KACU![3] Drugi su udarili u pod ili su podigli pesnice. “Nebo je plavo, trava zelena” - rekla je nekolicina. “Već sam napolju. Kako je poštovani zen majstor?” - rekao je jedan učenik. “Nemojte plesti mrežu!” - viknula je nekolicina s kraja dvorane.

Zen Majstor Man Gong je na svaki odgovor ovako odgovorio:

- No, opet sam ulovio jednu veliku ribu!

 

1. Kako bi se oslobodio mreže zen majstora Man Gonga?

 

KOMENTAR: Ne čini ništa! Šta god da činiš, to nešto će da bude prepreka. Nebo je uvek čisto. Oblaci se skupljaju i nebo potamni. Digne se vetar i oblaci odlete. Kada napustiš svoje mišljenje i okolnosti, pojaviće se odgovarajuće prepoznavanje situacije, ispravan pristup i pravilno delovanje. Ako prianjaš uz govor i reči, onda si već mrtav. Budi oprezan!

Shvati, treba da se vratiš na početnu tačku! Počevši od nultog stepena, po krugu napredujući do kraja, treba da se vratiš do trista šezdesetog stepena.

 

13. NEMA PREPREKE

 

 

Jednog dana jedna monahinja posetila je zen majstora Song Sana.

- Šta je Dharma? – upitala je.

- Nema prepreke – odgovorio je Song San.

- Šta znači to da nema prepreke?

- Zašto nosiš haljinu? – pitao je Song San.

Monahinja se skinula do gola i izašla iz sobe.

 

1. Šta je Dharma?

2. Da si ti bio na mestu majstora Song Sana, šta bi onda učinio?

3. Monahinja se skinula do gola. To nije prepreka?

 

KOMENTAR:  Drvo razume šta mu je posao. Voda razume šta joj je posao. Šta je monahinjin zadatak? Ako prianjaš uz govor onda stižeš u pakao poput strele. Ako razumeš govor onda možeš da ubiješ sve budhe i bohisatve. Šta bi voleo? Spusti sve. Idi u kuhinju i popi jedan ledeni čaj.

 

14. ODAKLE DOLAZI ZVUK ZVONA?

 

Jednog dana, upravo kada su zazvonili na velikim hramskim zvonima, Budha je upitao Anandu?

- Odakle dolazi zvuk zvona?

- Iz zvona – odgovorio je Ananda.

Iz zvona? Ali da nije bio jezička, kako bi zabrujao zvuk? – upitao je Budha.

Iz jezička dolazi zvuk! Da iz jezička – brzo se ispravio Ananda.

- Iz jezička? Ipak da nije bilo vazduha, kako bi zvuk mogao stići ovde?

- Pa naravno! Iz vazduha dolazi zvuk.

- Iz vazduha? Samo da nisi imao uho ne bi mogao čuti zvuk zvona.

- Tako je! Neophodno mi je uho da čujem. Dakle, zvuk dolazi iz uha.

- Iz uha? Ali da nemaš samosvest, kako bi mogao da shvatiš zvuk zvona?

- Moja samosvest je stvorila zvuk.

- Samosvest? Ananda, da nemaš svest, kako bi čuo zvuk zvona?

- Jedino je svest stvorila zvuk.

 

1. Jedino je svest stvorila svemir. Da li je ovo ispravno?

2. Ako nemaš svest kuda odlazi zvuk zvona?

3. Odakle dolazi zvuk zvona?

 

KOMENTAR: Istinska forma je slobodna od razmišljanja. Istina je nepokretna. Ime i forma, pojavljivanje i nestajanje, nikada nije postojalo. Vreme i prostor se stalno menjaju. Svet imena je svet suprotnosti. Ako ne razmišljaš onda nema suprotnosti. Vidi, slušaj, miriši, govori, delaj i razmišljaj jasno!

 

 

15. DONESI TAJ ZVUK OVDE