Aparokšanubhuti - samorelizacija, direktno iskustvo stvarnosti

PREDGOVOR

– Swami Vimuktananda, 10. 09. 1938. (engleskom izdanju)

Takve rasprave kojima je cilj pružiti uvod u znatno naprednije proučavanje filozofskih sustava zovu se općenito "Prakarana Grantha-e".

Osim što opisuju sustav u najosnovnijim crtama, svaka od njih stavlja težište na neko od osnovnih

svojstava.

Aparokšanubhuti (direktno iskustvo stvarnosti, ili samoostvarenje) je također takav mali

priručnik, koji prezentirajući kratak opis Vedante, obrađuje naročito aspekt koji se odnosi na ostvarivanje (Anubhuti) najviše Istine. Takvo ostvarivanje/realizacija, za razliku od znanja o

predmetima osjetilnom percepcijom ili zaključivanjem, predstavlja neposrednu i direktnu percepciju vlastitog Jastva, u ovom djelu pod nazivom Aparokša.

Središnja tema knjige jest identitet Jivatmana (individualnog jastva) i Paramatmana (Univerzalnog Jastva). Ovaj identitet moguće je ostvariti odstranjivanjem neznanja koje skriva istinu, svjetlom Vićare ili samoispitivanjem (stih 2). Da bi um mogao krenuti na takvo istraživanje istine, utvrđene su određene discipline koje nisu tipične za Vedantu, ali su neophodne za svako takvo ispitivanje u cilju pronalaženja najviše Istine. Knjiga zatim opisuje osobu koja je postigla ovo ostvarenje te prirodu njenog (daljnjeg) života.

Zatim slijedi rasprava o Prarabdhi (sudbini), o inerciji djelovanja naših prošlih dobrih i loših djela.

Autor tvrdi da je nakon ostvarivanja/realizacije, kad nestane neznanje sa svim svojim posljedicama, potpuno neumjesno/bespredmetno pitanje o preživljavanju tijela radi odrađivanja Prarabdhe; a Śruti tekstovi ponekad govore o Prarabdhi samo zato da bi neznalici objasnili ponašanje realiziranog čovjeka, koji je s obzirom na samog sebe vječno uronjen u Vrhunsku Istinu.

Stihovi od 100 do 129 govore o 15 točaka, kroz koje prolazi tragalac za Istinom – koji su usput rečeno slični onima kakve doživljava Raja Yogi; ali to dvoje je potpuno različito. Zatim je razmatrano jedinstvo uzroka i posljedice – Apsolutni i manifestirani univerzum – koji završava s kulminantnom misli filozofije Vedante, po kojoj sve vidljivo i nevidljivo jest u stvarnosti jedan te isti vječni Atman,

zapravo Čista Svjesnost (stih 141.)

Autorstvo knjige općenito se pripisuje Śri Śankaraćaryi. Čak i kad bi to netko osporavao, učenja su nesumnjivo Advaitička. Stoga za one, koji nemaju vremena ili priliku da prouče klasična djela Śankaraćarye, ova rasprava predstavlja veoma dragocjen vodič u ispitivanja o spiritualnoj istini.

Možemo također spomenuti da se stihovi od 89-98 pojavljuju u manjim varijantama također u

Nadabindu Upanišadi (221-29) te stihovi 102-136, 140 i 142, također u Tejabindu Upanišadi (15-51).

Već su objavljivani prijevodi ove knjige na engleskom jeziku i na nekim indijskim dijalektima.

Međutim, neki su početnici izrazili potrebu objavljivanja istoga, uz komentare na engleskom, pa je ovo jedan od novijih pokušaja kako bi se udovoljilo ovakvih zahtjevima. Autor izražava svoju zahvalnost postojećim prijevodima kao i komentarima Vidyaranye. Nadamo se da će knjiga biti korisna onima kojima je namijenjena.

Swami Vimuktananda

U Berul Mathu, 10. rujna 1938.god