Vedska filozofija

  • Autor: M. Hirayana
  • Izdavač: TrikonA
  • ISBN:
  • Godina izdanja: 2014
  • Broj strana: 270
  • Povez: meki
  • Pismo: latinica
  • Akcija: 0
Cena: 1270 (PORUČI na: [email protected]) RSD Ubaci u korpu

DEO PRVI

PREDUPANIŠADSKA MISAO

Uvodna reč

Izvor informacija za prvi deo je dvostruk. To su: 1) mantre i metričke himne koje su sastavili Arijci posle doseljavanja u svojoj novoj domovini, i 2) brahmane, jedna druga vrsta dela koja uglavnom pripadaju razdoblju nakon mantri, a čiji je karakter uopšteno govoreći, liturgijski. Prve su većinom saüvane u onome što se naziva RK - i Atharva - samhite. U svom sadašnjem obliku prva datira iy VII veka pre nove ere, a druga je nešto kasnija. To su religiozne pesme u slavu jednog ili više božanstava, a obično su se pevale tokom izvođenja njima posvećenih rituala. Te pesme su, posebno one ranije, pisane vrlo starim sanskritom zvog čega je često teško ustanoviti njihov tačan smisao. Ta poteškoća u razumevanju usled arhaičnog karaktera jezika povećava se još usled prekida s tradicijom do koje je, izgleda, došlo prilično rano, čak i pre nastanka brahmana. Navešćemo jednostavan primer: pesniku ništa nije prirodnije nego da govori o suncu kao "zlatorukom", ali ovaj poetski epitet koji je shvaćen doslovno, pojavio se u jednoj brahmani kao priča o suncu koje je izgubilo svoju ruku, pa je bila docnije zamenjena zlatnom. Ovim činiocima, koji otežavaju ispravno razumevanje uverenja tog ranog razdoblja trebelo je da se doda i fragmentarna priroda sačuvanih mantri. Sama činjenica da su se himne, kroz toliko mnogo generacija pre nego što su sakupljene, kolebale, ukazuje na to da su neke morale i da nestanu. Kada su konačno sakupljene, zbirka nije obuhvatala sve, nego samo one koje su imale više ili manje neposredne veze s ritualom, koji je tada postao središte stvarnog interesovanja. Usled toga, informacije koje iz njih mogu da se dobiju, jednostrane su i nepotpune. Nasuprot mantrama, brahmane su pisane u prozi. One nastoje da razjasne ranu književnost mantri, ali, kao što smo rekli, ta tumačenja su ponegde iskrivljena. Sudeći prema njihovom sadašnjem obliku, glavni cilj im je morao biti pružanje praktične pomoći u izvođenju obreda, putem sakupljanja žrtvenih predanja, koja su u tom času bila poznata. One ukazuju da je tada preovladavao komplikovani ritual, a njihova objašnjenja imaju malo toga zajedničkog sa filozofijom. Međutim, objašnjavajući prirodu obreda, autori brahmana su se ponekad predavali spekulativnim digresijama koje nam omogućavaju letimičan pogled na filozofsku misao tog vremena. Kako ih prenosi tradicija, brahmane sadrže upanišade, koje obično čine njihova poslednja poglavlja. Međutim, svojim mislima i osećanjima one su suštinski razlikuju. štaviše, upanišade imaju veoma veliko značenje, pogotovo zbog toga što ih neki smatraju izvorom indijske filozofije. Zato one traže poseban pristup, pa ćemo se njima baviti u drugom delu, dok ćemo u prvom svoju pažnju ograničiti samo na mantre i brahmane.