Jivanmukti viveka

  • Autor: Sri Vidjaranja
  • Izdavač: TrikonA
  • ISBN: 86-7782-036-1
  • Godina izdanja:
  • Broj strana:
  • Povez: Mek
  • Pismo: Latinica
  • Akcija: 0
Cena: 1000 (PORUČI na: [email protected]) RSD Ubaci u korpu

JIVAN-MUKTI-VIVEKA

od Swami Vidyaranye

Jivan-mukti-Viveka od velikog Swamija Vidyaranye je važno sanskritsko klasično delo iz Vedanta literature. Kniga je naišla na topao prijem, i od njenog prvog pojavljivanja su je tokom vekova dobro ocenjivali revnosni studenti Vedante. Potreba za engleskim prevodom ove knjige koja će istovremeno biti jasna i verna originalu se žarko osetila. Mi smo, stoga, imali veliko zadovoljstvo da prezentiramo čitaocima originalni tekst sa pouzdanim engleskim prevođenjem knjige od strane Swami Mokshadanande, starijeg obrazovanog kaluđera iz Ramakrishninog Reda; kome izražavamo zahvalnost. Upućujemo naše iskrene zahvale njemu i  nekolicini dugih kaluđera, posebno Swami Nischalanandi, koji je naporno radio da bi izašlo ovo izdanje.

Nadamo se da će čitaocima puno koristiti izučavanje ove knjige.

 

3. avgust 1996.

Calcutta

 

UVOD

Državnik, naučnik i svetac Swami Vidyaranya je bio poznat kao Madhavacarya pre nego što je preuzeo sannyasu. On je odigrao vrlo važnu ulogu u osnivanju Vijayanagara carstva; a bio je savetnik u duhovnim kao i zemaljskim poslovima – prva tri  kralja Vijayanagara, naime, Harihara I (krunisanog 1336. n.e.), Bukka I, i Harihara II.

Plodan pisac sa enciklopedijskim znanjem, Vidyaranya je zaslužan za mnoga važna dela o različitim predmetima – prostirući se od astronomije do Vedante. U zreom dobu je napisao Panćadaši[1] i Jiva-mukti-Viveka - dva odlična dela za napredne studente Vedante i tragoce za Jivanmukti.

Jivanmukti, koji predmet sadašnje rasprave je problem iz indijske filozofije. Nadležnost Vedante, koja je sasvim zasnovana na učenjima Upanišada, na Brahmasutrama i Bhagavad-Giti, a koja se inače drugačije naziva Advaita-Vedanta filozofija, je da zastupa Jivanmukti ili slobodu u životu.

Jivanmukti-Viveka se bavi sa svojim predmetom sistematski a takođe i tradicionalno. Ima pet Prakarani - poglavlja. U prvom poglavlju, posle opisivanja dve vrste Sannyasa, naime Vividisa-Sannyasa i Vidvat-Sannyasa, priroda, opseg i spiritualni dokaz Jivanmukta su prezentirani zajedno sa karakteristikama Jivanmukta.

Drugo i treće poglavlje se bave sa sredstvima za Jivanmukti i Videhamukti, naime znanjem o Realnosti, Tattva-Jnana; poništavanjem latentnih želja, Vasana-ksaya; i rastvaranjem uma, Manomasa.

Četvrto poglavlje se bavi sa svrhom Jivanmuktia, naime; očuvanjem znanja, Jnana-raksa; pokorom, Tapas;[2] odsustvom sporova, Visamvadabhava, bilo u obliku rasprava ili prigovora; prestankom bola, Dukha-naša; i manifestacijom blaženstva, Sukhavirbhava. Peto poglavlje se bavi s odricanjem znalca, Vidvat-Sannyasa, što je korisno za Jivanmukti.

Premda je zvanična Sannyasa – kako Vividisa, tako i Vidvata Sannyasa – bila naglašavana i ohrabrivana, znanje o Realnosti, Brahma-Jnana može da stekne svako u svakom stadijumu života, Ašrama, naime, Brahmacarya, Garhasthya, ili Vanaprastha, pomoću mentalnog odricanja u isto vreme dok se izvode svoje vlastite dužnosti, Ašrama. Inače za sve znalce Realnosti savetuje se Vidvat-Sannyasa za neometanu radost Jivanmukti.

Vidyaranya brani svoje ideje pomoću ubedljivih argumenata, a takođe ih podržava navodeći  citate iz Upanišada, Bhagavad-Gite, Yoga-Vasisthe, Bhagavata, Mahbharate, Purana, Smrtia i Dharma-Šastri.

Uloženi su napori da se sadašnji prevod učini vernim, a takoše razumljivim i lakim. Koristimo ovu priliku da izrazimo svoju zahvalnost rukovodstvu i osoblju Advaita Ašrama za njihovo strpljenje i za uložen trud pri izdavanju ovog dela. Za postojeći engleski prevod mnogima dugujemo, pa zbog toga odustajemo da im pojedinačno odajemo priznanje.

Prevodilac

Swami Moksadananda


JIVAN-MUKTI-VIVEKA

Istraživanje prirode oslobođenja za života

 

Prvo poglavlje

O DOKAZU ZA JIVANMUKTI


Molim se Vityatirthi, Vrhovnom Gospodu, što je stvorio čitav ovaj univerzum iz Veda, koje su sam njegov dah.

Objasniću samoodricanje tragaoca i samoodricanje znalca, razlikujući jedno od drugog; koji su uzrok ‘oslobođenja od smrti’, to jest oslobađanja kroz napuštanje tela odnosno ‘oslobađanje u životu’, naime još tokom života.

Uzrok saodricanja je osećanje gađenja prema svetovnim stvarima, kao što je propisano u Vedama – ‘Onog dana kada čovek bude imao odvratnost prema svetu, on treba da (ga se) se odrekne’ (Jabala Up. 4). Niz ovih odricanja se nalazi u Puranama.

Ravnodušnost prema svetovnim predmetima kaže se da je dve vrste: jaka i jača. U slučaju jakog nedopadanja odricatelj stoji u stanju kuticake, naime yogia koji boravi u kolibi itd. tojest, neprestano udaljeno od mesta; a kada je u stanju, on ulazi u bahudaka stanje, to jest stanje onoga ko se kreće po mestima bez ikakvog trajnog prebivališta. Sa jačom odvratnošću, želeći oslobođenje, on postiže stanje hamsa, koje kada sazri, vodi ga do stanja paramahamsa, direktnog sredstva za konačno znanje.

Takva misao kao ‘svetovni život nije vredan’, javlja se povremeno kod gubitka sina, žene ili bogatstva, itd., što se smatra slabim samoodricanjem.

Rešenost da se nema dete, žena itd. u ovom životu, kaže se da je jako samodricanje.

Takve namere kao: ‘Za mene svet sa svojim periodom ponovnog rađanja itd, neće postojati,’ smatra se jačim izdvajanjem. Ne može biti nikakvog samoodricanja u slabom odvajanju.

U jakom odvajanju dve vrste samoodricanja su moguće, naime kuticaka i bahudaka odlike su moguće sa odsustvom, odnosno prisustvom sposobnosti da se kreće od mesta do mesta itd.  Oboje od njih su tridandini (koji nose tri tanka štapa vezana zajedno).

Druge dve podvrste sannyase, naime, hamsa i paramahamsa, su moguće u jačoj averziji prema svetovnom životu i njegovim dobrima. Razlika među njima je da prvi vodi do brahmaloke a drugi do mokše, to jest potpunog oslobođenja. Hamsa sannyasin realizuje apsolutnu istinu u brahmaloki, dok paramahamsa sannyasin isto postiže ovde i sada.

Dok se komentari Parasara-smrtia, bave oblicima i praksama svih ovih podvrsta sannyase; ovde mi razmatramo samo podvrstu paramahamsa.

Postoje dve vrste paramahamsi; tragalac i znalac. Prema Vajasaneya školi Veda tragaočevo samoodricanje je za postizanje znanja.

‘Sannyasini želeći ovu loku (atmaloka) odriču se svetovnog života’ (Br. Up. 4.4.22, prerađeno). Da bi se pomoglo onima koji sporo shvataju, značenje ovog teksta je razrađeno u prozi.

Postoje dve vrste svetova; jedan je atmaloka – svet Sopstva, a drugi je anatmaloka – svet ne-Sopstva.

U trećem poglavlju Brhadaranyaka Upanišade opisane su tri vrste atmaloke: ‘Zaista, onda postoje tri sveta – loka; svet ljudi, svet duša pokojnika[3] i svet bogova. Svet ljudi je dostižan samo pomoću (rađanja) sina, a nikakvim drugim religijiskim obredima; svet duša predaka pomoću religijskih dela; a svet bogova pomoću znanja’ (Br. Up. 1.5.16).

Svet Sopstva je takođe ovde opisan: ’Ko god neznajući svoj sopstveni svet, naime, atmaloku, nestane[4] iz ovoga sveta (ljudi), bivajući neznan, nije zaštićen od atmaloke’ (Br. Up. 1.4.15). A takođe i ovako: ‘Čovek treba da bude u poteri za ovom atmalokom; onaj ko posveti sebe ovoj atmaloki, njegovi napori ga neće izneveriti’ (ibid).

Onaj ko, neznajući od hrpe tela itd., svoj sopstveni svet zvani paramatma ili Vrhovno Sopstvo kao jednak s njim, naime, ukoliko ne shvati ‘Ja jesam Brahman’, umire; taj njegov vlastiti svet, Vrhovno Sopstvo, ne bivajući njemu znan kao njegovo vlastito sopstvo, pošto je usled neznanja odvojen, ne oslobađa ga od muka i žalosti, zablude itd. Takođe, tragaočeva dela devocije se ne iscrpljuju davanjem jednog ili dva rezultata, nego ga vode do mokše – kroz samorealizaciju,[5] koja je ispunjenje svih želja.

U šestom poglavlju takođe: ‘Zbog čega mi treba da studiramo? Za šta treba da obožavamo bogove?’ (Aitareya Aranyaka 3.2.6). ‘Šta  treba da radimo s decom, pošto nam je ovaj svet Sopstva najviši?’ (Br. Up. 4.4.22). Ko želi potomstvo ide u krematorijum, ko ne želi postiže besmrtnost’.[6] Tako u sledećem tekstu, citiranom u stihu 13: ‘željni samo ovog sveta,[7] sanjasini se odriču’, ‘ovaj svet’  označava atmaloku. U tekstu koji počinje sa: ‘On je zaista veliki, nerođeni atma’ (Br. Up. 4.4.22), na atman se ukazuje pomoću reči ‘ovaj’. Ono što je viđeno, doživljeno,[8] realizovano, jeste loka. Dakle, podrazumevano značenje teksta je: ‘Željan samorelizacije odriče se.’ Postoji takođe i smrti:[9] ‘Čovek koji je nazvan kao paramahamsa treba da stekne takve kvalitete kao što su kontrola uma, tela i čula, koji se smatraju sredstvima za realizaciju znanja o Brahmanu’ (Narada Pari. Up. 6.26.).


VIVIDISA SANNYASA


U ovom životu ili u prethodnim životima, pomoću izučavanja Veda i drugih religijoznih dela, kao što je zapoveđeno od Veda, javlja se želja za samorealizacijom; iz ove želje nastalo odricanje naziva se ‘odricanje tragaoca’. Ovo samoodricanje koje je sredstvo za znanje, je dve vrste; odricanje samo od takvih dela koja, izvršena sa sebičnim motivima, vode do ponovnog rađanja itd., a druga (vrsta) je stupanje u redove pomoću izgovaranja praisa formule i prihvatajući štap (danda) itd. ’Kao posledica praisoccaranama – izgovaranja praise, odricatelj[10] postaje znalac Sopstva, ljubazan i apsorbovan[11] u kontemplaciji o Brahmanu; a njegova žena i majka se ponovo rađaju kao muškarci’ (nepoznat izvor).

Taittiriya škola iz Veda i druge upanišade govore o samoodricanju: ‘Neki su postigli besmrtnost ne pomoću rada, niti pomoću potomstva, niti pomoću bogatstva, nego samo pomoću odricanja'’(T.A. 10.10.21; Kv. Up. 1.3).

Dame takođe imaju pravo na ovo samoodricanje. Upotrebom reči bhiksuki,  to jest prosjakinja, pokazano je da, bilo pre braka ili posle smrti muža, dame imaju pravo na sannyasu. Caturdhari[12] tika o Moksadharmaparvani[13] zaključuje dok se bavi razgovorom između Sulabhe i Janake da, kao i muškarci, dame imaju pravo da se izdržavaju milostinjom, da izučavaju svete spise koji se bave oslobođenjem, naime Upanišada itd., da meditiraju na Sopstvu u osamljenosti i da nose tri tanka šatapa povezana zajedno (tridanda), kao simbole sannyase.

Raspravljajući o pravima udovica na sannyasu, baveći se dokazom u devatadhikarani, u četvrtom poglavlju iz treće knjige Šarirakabhasya navedena su imena Vacaknavi i drugih. Tako su spomenute reči Maitreyi, ‘Šta da uradim s tim (bogatstvom), koje me neće odvesti do konačnog olobođenja? Kaži mi, šta tvoja svetost zna’ (Br. Up. 4. 5. 4).

Studenti, domaćini i pustinjaci koji iz nekog razloga ne mogu preuzeti sannyasu, čak i izvođenje njihovih ličnih dužnosti od odgovarajućih ašrama, nije neuskladivo sa duševnim odricanjem za postizanje znanja.

Ne nedostaje pozivaanje na takve prosvetlje ljude u Vedama, Smrtima, Puranama i Itihasama, kao takođe ni u sadašnjem društvu. Stanju paramahamse, koje je označeno nošenjem štapa itd. a smatra se sredstvom za znanje, nije potrebno dalje naše objašnjenje, pošto su se raniji učitelji opsežno bavili s tim. Toliko o odricanju tragaoca.


VIDVATSANNYASA


Sada ćemo se baviti s odricanjem ‘Znalca’.

Prihvatanje običaja takvog čoveka koji, korektnim sleđenjem programa, naime studiranja, razmišljanja i meditacije, postiže najvišu Istinu, naziva se odricanjem “Znalca”. Yajnavalkya je to uradio.

Prema tome, najveći među učenima, njegova svetost Yajnavalkya je pobedio u debati Ašvalu i druge, utvrdivši ubedljivo istinu na različite načine; a ubedio je Janaku u različite puteve diskutujući s njim sažeto i detaljno o najvišem stepenu samoodricanja; a onda želeći da pouči Maitreyi i brzo okrene njen um ka Istini, objavio je svoju odluku da se odriče svetovnog života. Podučivši na taj način nju, preuzeo je sannyasu. Oba ova (slučaja) su opisana na početku, odnosno na kraju Maitreyi Brahmane – ‘Dakle, Yajnavalkya koji je bio blizu da prihvati život sannyasina rekao je: “O Maitreyi, ja ću se odreći života domaćina a preuzeću pravrajyu; jer to zaista vodi do besmrtnosti (do konačnog oslobođenja)”, rekavši ovo Yajnavalkya je otišao’ (Br. Up. 4.5.2. i 4.5.15).

U Kahola Brahmani je ovo ‘odricanje znalca’ takođe spomenuto ovako: ‘Realizujući ovo pravo Sopstvo, brahmane postaju prosjaci, odričući se želje za potomstvom, bogatstvom i nebom (drugim svetovima) itd.’ (Br. Up. 3.5.1).

Ne treba smatrati da se upanišadski tekst odnosi na odricanje tragaoca, jer se to neće slagati sa sufiksom ‘ktva’ u izrazu viditva ukazujući na prošlo vreme, a reč brahmana označava nekoga ko je saznao Brahmana, Vrhovno Sopstvo. Ovde reč brahmana ne označava klasu brahmana, pošto se upanišadski citati završavaju sa ‘stoga brahmana’(Br. Up. 3.1.5), ukazujući na realizaciju Brahmana, Vrhovnog Sopstva, pomoću propisane metode studiranja, razmišljanja i meditacije koji su tamo opisani kao učenje, detinjstvo i tišina.

Nema sumnje da se reč brahmana odnosi na tragaoca koji je još angažovanon u ‘učenju’ itd. u tekstu – ‘Stoga dozvoli brahmani’ (Br. Up. 3.5.1) jer je reč brahmana korišćena u vezi sa budućim stanjem tragaoca; inače kako bi mogao biti korišćen član ’otuda’ ili ’stoga’ – atha, u značenju ‘posle ostvarenja svih uslova za samorealizaciju’?

U Šarira-Brahmani takođe, odricanje tragaoca i odricanje znalca su jasno pokazani – ‘Znajući To samo čovek postaje mudrac – muni; želeći samo ovaj svet (Sopstvo), kaluđeri se odriču svojih domova’ (Br. Up. 4.4.22).

Mudrost[14] je stanje refleksije ili razmišljanja. To je moguće kada ne postoji obavljanje druge dužnosti. Tako je pomoću ovoga ukazano samo na sannyasu. To je jasno izloženo u  preostalom delu teksta: Ovo je (razlog za to): -‘Rečeno je da drevni mudraci nisu želeli decu (misleći) “Šta ćemo postići kroz decu – mi, koji smo postigli ovo Sopstvo, ovaj svet?” Kaže se da su se oni odricali svoje želje za sinovima, za bogatstvom i za svetovima,[15] a živeli su prosjačkim životom’ (Br. Up. 4.4.22).

Reči ‘ovaj svet’ (u tekstu) znače da je ovo Sopstvo bilo direktno i neposredno doživljeno.

Prigovor: Da li je mudrost postavljena unapred kao cilj, kao povod za samoodricanje tragaoca; koja je posle propisivanja, bila proširena u preostalom tekstu; tako da ni jedna druga vrsta sannyase ne treba da bude zamišljana.

Odgovor: Ne, to ne može biti pošto je samo znanje cilj vividisa-sannyase. Niti se može pretpostaviti da su znanje i  mudrost ili pametnost[16] istovetni, pošto u ‘Znajući (To) (čovek) postaje mudrac’ (Br. Up. 4.4.22), znanje predhodi mudrosti i oni imaju, kako izgleda, vezu uzroka i posledice.

Ako se tvrdi da je mudrost ili pametnost samo zrelo stanje znanja i kao takvo je rezultat vividisa-sannyase postignute kroz znanje, mi potvrđujemo; kažemo zašto je ovaj rezultat sannyase različit od od druge sannyase koja je sredstvo.

Kao što sannyasin u stadijumu tragaoca treba da vrši studiranje itd. za realizaciju krajnje Istine, tako čovek na stupnju znalca treba da praktikuje obustavljanje uma i brisanje želja da bi postigao jivanmukti ili oslobođenje u životu. S ovim ćemo se detaljno baviti kasnije.

Premda postoji razlika između ova dva odricanja, uključujući ih u paramahamsa kategoriju, smrti tekstvovi govore o četiri vrste sannyasina: “Postoje četiri vrste prosjaka’ (Mahabharata, 13.129.29; Laghu-Višnu Smrti 4.11). Poznato je iz Jabala Upanišade da su obe, prethodna i docnija sannyasa, paramahamsa vrste. U Jabala Upanišadi Yajnavalkya na pitanje Janake o sannyasi govori o specijalnim dužnostima prema stupnjevima života koji treba da se izvode u skladu sa planom, a onda o tragaočevom odricanju (vividasa-sannyasa) (J. Up. 4). Docnije kada Atri prigovara, da brahmana bez svetog-konca nije brahmana, on rešava problem rekavši da je samo-znanje[17] pravi sveti-konac (J. Up. 5). Dakle, iz odsustva spoljašnjeg svetog konca, određena je njegova pripadnost klasi paramahamsa.

Tako, u (šestoj) kandiki iz iste (Upanišade), započevši sa ‘Paramahamse su’, navodeći primere Samvartake, Arunia itd., mnoge znalce Brahmana, to jest realizovane duše, koje su jivanmukte, vidvat-sannyasini su pokazani rekavši ovo; ‘oni su bez znakova ašrama, nevezani nikakvim oblicima ponašanja, iako nisu ludi samo se ponašaju kao ludi ljudi’ (J. Up. 6).

A način usvajanja tragaočevog odricanja, koje je označeno pomoću čovekovog štapa, za tridandine je propisan ovako: ‘Ovi štapovi, krčag za vodu, prosjačka činija sa zakačaljkom-cedilom, pramen kose i sveti-konac; svi treba da budu ponuđeni bhurloki, naime zemlji, recitujući formulu; “prinosim žrtvu bhuhu” i bacajući ih u vodu tragati za sobom’.[18] Onda je vidvat-sanyasa, odricanje znalca, koje je rezultat predhodnog (pošto to vodi do potonjeg kroz znanje Sebe), opisana ovako: ‘Paramhamsa je baš onaj ko je kao novorođenče, čiji je um slobodan od efekata parova suprotnosti, lišen sveg vlasništva, ko je čvrsto utvrđen na putu Brahmana, naime konačnog oslobođenja, čiji je um oslobođen svih želja; koji samo da bi održao život bez ikakvih obaveza, ide okolo proseći u propisano vreme, koristeći svoj stomak kao prosjačku činiju i nije uznemiren bilo da nešto dobije ili ne; bez određenog prebivališta, živi bilo gde od napuštene kuće do hrama, u plasti ili stogu sena, ispod drveta, u grnčarnici, u kući gde se drži žrtvena vatra, na obali reke, u planinskoj pećini ili jami, u šupljem drvetu, usred mesta sagrađenog za žrtvovanje pored izvora, lišen svakog napora, bez osećanja za “ja i moje”, uvek meditirajući na čistoj Duši, utemeljen u vrhovnom Sopstvu, iskorenjujući sve dobre a takođe i rđave akcije, odriče se svog tela sa potpunim odvajanjem (od njega)’ (J. Up. 6).

Iz gore spomenutog teksta, paramahamstvo je utvrđeno od njih oboje. Iako je njihovo stanje paramahamse podjednako valjano, uzajamne razlike im treba priznati jer oni poseduju neke suprotne kvalitete. Pomoću detaljnog razmatranja Arunika i Paramahamsa Upanišade protivrečnost ova dva sannyasina postaje jasna. ‘O Gospode, kako mogu da se odreknem svih ovih akcija?’ Učenik Aruni je pitao svog učitelja Prajapatia o odricanju od sveg delovanja, naime, tragaočevom odricanju obeleženom odricanjem pramena kose na glavi, svetog konca, izučavanja Veda, izgovaranja Gayatri himne itd. Učitelj Prajapati mu je dao uputstvo o odricanju od sveg delovanja rekavši ‘čuperak kose’ itd. i naložio da prihvati štap, ogrtač i platno oko bedara, rekavši mu ‘Ti teba da prihvatiš štap itd.’ Onda je on nastavio da propisuje, ‘Treba da se kupaš u tri sandhye, tokom meditacije da se usredsrediš na Sopstvo, da izučavaš Aranyake koje su deo Veda i Upanišade’. Prema tome, za praktičan rad su propisane posebne dužnosti za vreme sannyasa života, koje vode do znanja.

Kada ga je Narada upitao, ‘koji je staza za yogine, ko su paramahamse?’, gospodin učitelj Prajapati je, kao ranije,  savetovao totalno odricanje od svega rekavši; ‘vlastitih sinova, prijatelja, itd.’ a onda je kazao; ‘platno oko bedara, ogrtač i štap treba da se prihvate za svoju sopstvenu upotrebu i šire za dobrobit ljudi.’ Na taj način je ukazao da je jedino uobičajeno prihvatanje štapa itd., a rekavši ‘oni nisu glavna stvar’ (nisu bitan uslov za samorealizaciju), zabranjeno je da oni budu deo svetog teksta.

“Koji je onda glavni uslov?’ ‘Nije glavni – ni štap, niti pramen kose, niti sveti konac, niti sat, bez svega toga se kreće paramahamsa. Prema tome odsustvo štapa itd., simbola ove sannyase, je doslovna zapovest. Rekavši ovo; ‘ni hladnoća niti toplota ne (utiču na paramahamsu)’ i sa ovim rečima ‘noseći nebeske predele kao svoju odeću (to jest, nag) i za njega ne postoji konvencija pozdravljanja itd.’; pokazano je na taj način da je paramahamsa sasvim oslobođen društvenih normi i konvencija. Razgovor završava rekavši: ‘Ono što je uvek punina, blaženstvo i znanje jeste Brahman i ja sam To’[19] i na taj način postaje zadovoljan.[20] Realizovanje Sopstva na ovaj način jeste cilj i izpunjenje života. Tako među njima postoji velika razlika zbog njihovih protivrečnosti.

U smrtima ova razlika takođe treba da se zapazi. Nalazeći da je ovaj svetovni život besmislen, tragaoci sa vrlo visokim stepenom samoodricanja, čak i pre braka stupaju u red sannyasina.’ (Narada P. Up. 3. 15). ‘Yoga je označena delovanjem i znanjem, koji su okarakterisani samoodricanjem; tako inteligentan čovek smatra znanje svrhom i ciljem života, i odriče se ovog svetovnog života’ (ibid 3.16, takođe Mahabharata 14.43.39).

Gore spomenuti tekst smrtia bavi se tragaočevim samoodricanjem, a sada o znalčevom odricanju na ovaj način:

‘Kada večni, vrhovni Brahman[21] (na ovaj način) postane poznat, onda držanje svog štapa, tragalac ostavlja uz sveti konac i pramen kose; ali kada se realizuje vrhovni Brahman, asketa se direktno i odmah odriče svega, i izlazeći van postaje prosjak’ (Narada P. Up. 3.17).

Prigovor: Kao u drugim umetnostima i naukama, neko može da čezne za znanjem o Sopstvu, neko drugi može da ima prividno znanje – takvi uobraženi ljudi se nalaze ovde; ali se ne vidi da se odriču. Dakle, na koju vrstu znanja i (kakvu) želju za znanjem se misli?

Odgovor: Odgovor je ovo; kao što ništa izuzev hrane ne privlači vrlo gladnog čoveka, a odlaganje jedenja je za njega nepodnošljivo; tako, jaka averzija prema akcijama koje dovode do rađanja (naime, samsare) i velika užurbanost se budi prema studiranju itd. koji vode do znanja; takvo je stanje duha kada velika želja za znanjem vodi do sannyase.

U Upadeša Sahasri (4.5) delokrug učenja je dat ovako: ‘Ljudi identifikuju sebe sa svojim telima, misle da su oni tela. Ova telesna svesnost se poriče identifikacijom sa Sopstvom, to jest pomoću takve svesnosti kao, ‘ja sam Sopstvo’; ko je realizovao ovo on je oslobođen, čak i ako to ne želi’. U Mundaka Upanišadi (2.2.8) takođe je dato ovako: ‘Čvor srca,  naime identifikujući faktor tela i Sopstva uzet je odvojeno; sve sumnje su uništene; sva karma, to jest latentne impresije se ukidaju, kada se opaža Vrhovno’.

Stanje Hiranyagarbhe itd. (koje pojedinac postiže kroz žrtvovanje itd.) (najviše je u ovom svetu) - param, u isti mah to je inferiornije – avara, prema onom što je nazvano Vrhovnim - paravara, (to je Brahman). Nametanje identiteta svedoka sa intelektom, kroz neizvorno ili bespočetno neznanje, je kao čvor kojičvsto čvsto hvata ili zapliće u zamku, stoga se zove ‘čvor’.

Da li je Sopstvo (samo) svedok ili je (takođe) posrednik? Priznajući da je svedok, da li je ono Brahman, vrhovno Sopstvo ili ne? Čak i ako je Brahman, da li je shvatljivo ili ne? Ako je shvatljivo, da li samo poznavanje njega vodi do oslobođenja? Ovo su sumnje – samšayah. Karma latentne impresije od delovanja su uzrok budućeg rođenja. Ove tri stvari, naime čvor, sumnje i potencijalno delovanje sačinjene su od avidye, neznanja; otuda pomoću znanja Sopstva one bivaju nepostojeće. U smrti tekstu je takođe pronađeno isto značenje:

‘Ko o sebi ne misli kao o posredniku delovanja, čija je svest čista, čak i ako ubije čitav svet, on nikada ne ubija, niti je ograničen’ (Bhagavad Gita 18.17).

Čije - yasya, sredstvo znalca Brahmana;  bivajući - bhavah, označava istinsko stanje, istinu ili realnost, pravu suštinu, prirodu, vlastito stanje bivanja, naime Sopstvo; nije shvaćeno kao posrednik u delovanju – nahamkrtah, što znači (usled nametnute identifikacije sopstva s umom čovek shvata sebe kao posrednika) čiji um nije zasenjen od ega. Vezanost ili privrženost intelekta – buddhilepah – je sumnja. U odsustvu ove (dve stvari - ega i sumnje) čovek nikada nije podložan sputanosti od delovanja, čak ni uništavanjem tri sveta.

Prigovor: Pa dobro, ako je takvo stanje stvari, nije stvar u preuzimanju velike nevolje zbog odricanja znalca – vidvatsannyasa. Pošto tragaočevo odricanje – vividisa sannyasa – samo vodi do realizacije krajnje realnosti koja sa svoje strane, sprečava buduće rođenje, a preostali deo postojećeg života mora da se proživi jer ne postoji drugi način da se njega oslobodi, (vidvat-sannyasa nije od koristi).

Odgovor: Ne, to ne može biti; pošto je cilj vidvat-sannyase oslobođenje u ovom životu; za postizanje znanja vidisa-sannyasa je nužna. Slično za postizanje oslobođenja u životu nužna je vadvat-sannyasa.  Toliko zasada o vidvat-sannyasi.

Prigovor: Sada se postavlja pitanje: Šta je oslobođenje u životu? Koji dokaz postoji za to? Ako postoji neki, kako to može da se izvede? Čak i ako se izvede, kavoj svrsi će to služiti?

Odgovor: Odgovor je da, čovek u svom životu ima iskustvo uživanja i bola kroz delovanje njegovog uma planirajući[22] sam kao izvođač svih akcija i uživalac njihovih plodova; ove brige u životu su ropstvo (bivajući nošen brigama on nije sposoban da okusi blaženstvo, koje je njegova priroda), a njihov prestanak je oslobođenje u životu.

Prigovor: Postavlja se pitanje da li je ovo ropstvo svedoka ili uma? Jer, ako je ovo ropstvo svedoka, ono se uklanja pomoću znanja realnosti; a ako je ropstvo uma, to nije moguće, pošto je ono inherentno[23] samoj stvari. Posredstvo uma u svim akcijama moglo bi biti uklonjeno, ako i kada bi tekuće stanje vode ili toplina iz vatre mogli biti uklonjeni. Što nije moguće pošto, su ovi podjednako prirodni za takve stvari.

Odgovor: Nije tako. Iako to nije moguće potpuno ukloniti, ipak se može prevladati.

Kao što tečenje vode može da bude zaustavljeno dodavanjem zemlje u nju, a toplota vatre uz pomoć dragog kamena ili bajanja, slično svako stanje uma može da bude neutralisano pomoću vežbe yoge - usredsređenosti.[24]

Prigovor: Inače, parabdha karma (karma koja je započela sadašnji život i ostaće aktivna do kraja) održavaće telo i njegova čula itd. da bi oplodila sebe, jer doživljavanje zadovoljstva ili bola itd. nije moguće a da um ne bude u stanju pravilnog delovanja. Tako će prarabdha karma odvratiti znanje od unišavanja neznanja u celosti zajedno sa njegovim efektima. Stoga nije moguća neutralizacija.

Odgovor: Ne može se reći da je to tako. Oslobođenje u životu koje je rezultat neutralizacije, je od prirode vrhunske sreće, otuda dolazi unutar područja prarabdha karme. Niti se može reći da oslobođenje u životu može da se postigne samo pomoću prarabdha karme, tako da ne postoji potreba za ljudskim naporom, budući da sličan prigovor može da se stavi u slučaju poljoprivrede, biznisa itd.