Aštavakra Samhita - komentari na Aštavakra Gitu

  • Autor: Kaala Bhaerava
  • Izdavač: Drugi izdavači
  • ISBN:
  • Godina izdanja: 2017
  • Broj strana: 146
  • Povez: mek
  • Pismo: latinica
  • Akcija: 0
Cena: 620 RSD Ubaci u korpu

Kaala Bhaerava

Aštavakra Samhita

-komentari na Aštavakra Gitu-

Postoji niz Učenja oko nas, i sva ona imaju isto Uporište, ili možemo
reći imao isti Temelj, u smislu izvorišta prvobitnih Učenja. Samim tim Istina
ima niz načina Ispoljenja koja odgovaraju ponasobom svakom čovjeku u smislu
Impresija, ili drugim riječima Samskara i Karmi koje određena Indivdua ima.
Kada bih ulazio sada u tumačenja svake ove riječi bila bi potrebna cijela knjiga
kako bi se objasnila svaka riječ shodno Razumijevanju koje ona traži. Jer svaka
Riječ je Simbol, ali može biti i Priča, kao i Zbrkani Jezik. Stoga neću previše
ulaziti u tumačenja Riječi Simbola i Preciznog Jezika.
Ispoljiviši se na razini na kojoj živimo, Učenja moraju poprimiti oblike
koje mogu da usvoje različite grupe Formi, ograničene Karmom i Samskarom
koja određuje Formu i njeno ispoljenje, tj. njen cijeli život. Shodno tome,
imamo niz različitih Ljudi, ili različitog Čovjeka. Ta razlika upravo temelji se na
pomenutim Samskarama i Karmama ili Impresijama i Uzročno-Posljedičnom
planu.
Bez znanja o različitom Čovjeku, ili možemo reći i Tipovima Čovjeka ne
možemo da znamo zbog čega postoji toliki niz Učenja i koja je njihova svrha.
Razumijevanjem Čovjeka i njegovih tipova razumijemo mnogobrojnost Učenja
i Tradicija koje postoje, ali i Razumijemo da svako Učenje ima izvorište u
Savršenom Čovjeku ili Tradiciji svih Tradicija, Centru koji stoji iza svog Učenja
koje je dostupno čovjeku.
Srazmjerno Čovjeku Učenje se prilagođava i ima svoju Gustoću, da se
tako izrazim, i stoga možemo da ih podjelimo (ugrubo) na tri kategorije, tri
Agregatna Stanja; Ritualna Učenja, Tehnička i Učenja o Svijesti. Ritualna
Učenja mogu imati svoj oblik u svim nivoima Čovjeka ili svim tipovima Čovjeka,
ali se na različite načine percepira i primjenjuje. No, najčešće to su religioznomagijska
Učenja koje ovise o ritualima, sljeđenju tih rituala i ispoljenju kroz
njih. Tehnička Učenja isto tako ovise o tipovima Ljudi, ali najčešće se vide u
Spiritualnim metodama ovisnim o tehnikama, vježbama uma, raznim
pranayamama, vizualizacijama i slično. Najviši oblik Učenja povezan je sa
onim što nazivamo Ezoteričnim, tj. Unutrašnjim. Ezoterično nije tajno, nije
skriveno, već Učenje koje direktno radi sa Sviješću. Ono može koristiti sve
ostale oblike Učenja, ali je uvijek naglasak na Unutrašnjem, Svjesnom Radu.
Isto tako svi tipovi ljudi mogu da budu u primjenjuju ovo Učenje, ali se smatra
da tek Balansiran Čovjek nalazi se na Ulazu u Istinsko Ezoterično Učenje. On
još uvijek u sebi ima i ritual i tehniku, ali u jako maloj mjeri, više kao podrška,
kao oslonac o koji se oslanja dok se ne oslobodi štaka koje su mu potrebne
kako bi hodao.

Sada me ne zanima da previše dijelim i pojašnjavam zbog čega je to
potrebno, ili šta je smisao toga svega, jer ako ste to do sada shvatili shvatili
ste, ako niste nećete nikada.
Svako Učenje u sebi sadrži nivoe. U Ispoljenom Univerzumu sve je
djelovanje Triju Sila, i to možemo ponavljati kao papige ukoliko ne razumijemo
što to znači nećemo ni razumijeti Učenje. Svako Učenja se ispoljava na Tri
načina, shodno poretku Sila koje Stvaraju i Kreiraju, a opet te Tri Sile
ograničene su, da to tako kažemo, djelovanjem Zakona Oktave ili Zakona
Vremana, Ispoljenja, Zakona Sedam.
Shodno tome svako Učenje u sebi sadrži od Grubog do najsuptilnijeg
oblika, od Ritualnog do Unutrašnjeg Rada. Razlika je ogromna, a ovisi o Biću i
njegovoj zrelosti. No svako Biće moralo je proći sve nivoe.
Tako isto Tantričko Učenje u sebi sadrži nivoe Ispoljenja, nivoe ili
gustoću ili određenu suptilnost ili ritualnu, tehničku ili svjesnu (Unutrašnju)
razinu Učenja. No, isto tako bi bilo glupo reći da svako od tih ispoljenja ne
može koristiti i druge načine ispoljenja shodno potrebi Učenja.
Drugim riječima možemo reći da Učenje može imati svoju fizičku
razinu, psihološku razinu i spiritualnu.
Tantričko Učenje kaže: “Praktična Tantrička Nauka počinje na fizičkoj
razni i napreduje ka fizičko – psihološkoj razni, a zatim na psihološko –
spiritualnu razinu i na kraju se završava sjedinjenje tragaoca sa Apsolutom ili
Najvišom Sviješću ili Brahmanom.”
Sve ovo sam napisao s određenim Ciljem, a to je da predstavim
određenu Razinu Učenja koje je poznato pod Advaita Učenjem, ali često puta
pogrešno predstavljenim jer predstavnici tih Učenja u većini slučajeva,
naročito moderni predstavnici, liče na klovnove koji su uhvatili određenu nit ali
nema dubljeg razumijevanja tog Učenja.
Svi veliki Majstori davnina, mogao bih reći, bili su Advaite. Svako
Učenje koje danas postoji u tragovima, ili imamo neka svjedočanstva o tim
Učenjima, u sebi sadrži upravo tu notu Advaite, ili Ne-Dualnosti. Iako možemo
naći neke razlike u pristupu tih Učenja, svima je ista podloga, svi imaju isto
Značenje i Cilj.
Kada se prođu te tri razine razvoja čovjeka od fizičke, preko psihološe
pa do spiritualne, ostaje još jedan korak a to je Sjedinjenje, a Sjedinjenje
Tragaoca i njegovog Izvora uvijek završava ili možemo čak i reći, počinje sa
Advaitom, Ne-Dualnošću.
Bez znanja sve tri "niže" razine imaćemo jako glupog i zaostalog
Advaitu, kao što je slučaj sa većinom tzv. učitelja i majstora oko nas. Oni ne

poznaju sebe, no ne možemo nekima od njih osporiti određeno postignuće, tj.
Spoznaju. Problem nastaje kada neuvježbanom Umu, ili Nesvjesnom Čovjeku
predstavimo Ideju Probuđenja. On ne razlikuje Sliku od stvarnog Stanja. Otuda
tolika popularnost tih "učitelja" i "gurua" oko nas.
Sa Aštavakrom sam se susreo u ranim danima tragalaštva, kada me je
prošla manija Kundalinii Shaktii, kada sam se otreznio od prosvijetljenja i
proklestva koje to prosvijetljenje nosi, a ovdje pod tim mislim na sve one
tripove kojima ljudi robuju kada je riječ o prosvijetljenju i idejama koje se za to
vežu. Kada sam shvatio da moram ići korak po korak i da preskakanje
stepenica ne vodi nigdje do u propast koja može biti "popločena dobrim
namjerama" neznalica poput mene.
Aštavakra mi je tada ličila na ogromnu Zagonetku, iako u njoj je bilo
nešto što me je izuzetno privlačilo, određena Opojnost koju sam osjećao dok
sam je čitao i razmišljao o značenjima, ili nalazio određene simbole koji su mi
govorili o mojoj tadašnjoj praksi. Istu tu Opojnost osjećam i u Dao De Čingu
Lao Ce-a i još nekim starim tekstovima. Ta Opojnost povezana je sa nekim
čudnim osjećanjem u meni, koji me je razbuđivao i kao da mi je davalo
određeno prisjećanje, kada da sam nešto znao što su mi ti tekstovi budili dok
sam ih čitao i razmišljao o njima. Ako izuzmemo Emotivnu Infatilnost koja
nastaje ekstazom Emotivnog Centra koji nije još dovoljno očišćen i svojim
infatilnim vibracijama daje nam utisak kako smo se "napokon probudili" ili
"osjetili svoje Istinsko biće", počinjemo prepoznavati Istinu u tome što piše, ali
Istinu koja nema vibracije ljudskog tumačenja i ograničenja ili projektovanja
svojih infatilnih osjećanja i intelektualnih koncepata.
Problem nije u tome da li je to što osjetimo stvarno ili ne. Isto tako nije
problem u tome da čovjek ne može da doživi Viša Stanja, ili da u njih uđe na
neko vrijeme, par sati, minuta ili čak i dana. Problem je ŠTO NE MOŽE da
ostane u njima, jer ono što ima vuče ga dole poput utega na nogama dok
pokušava da pliva na površini okeana.
Otuda i kažem da čovjek koji nije prošao intezivan Rad, shodno
Tradiciji kojoj pripada, ne može da razumije takve tekstove jer će ostati
zaglavljen, ni na nebu ni na zemlji.
Aštavakra, da se vratim na nju.
O istorijatu, koji je jako štur neću pričati, već ću vam dati link prevoda
koji sam koristio za ovu svrhu, gdje je ukratko pojašnjeno ko je Aštavakra,
njegovo rođenje, njegov susret sa Janakom i slično. O Aštavakri nema previše
informacija otuda se dovodi u pitanje i istinitost samog događaja, što je
nebitno za nas. Isti je slučaj sa svim sv. spisima počev od Biblije, preko Kurana pa do Bhagavad Gite. Moje mišljenje, koje temeljim na svom ličnom iskustvu,
istraživanju i slično, govori mi da se takvo što nije nikada ni zbilo i da su to sve
mitski likovi, Drame koje su napravljene od nekoliko različitih ljudi s Ciljem
prenosa Učenja, koje su zaogrnute određenim zbivanjima, igrom, ulogama čiji
je Cilj Razotkrivanje Sopstva, Puta, Drugog Rađanja i slično.
Jasno mi je kako se Tradicija prenosi, barem onoliko koliko je sam
razumijem. Stoga mi je jasno što ti spisi predstavljaju.
Na isti način gledam i Aštavakra Gitu ili Samhitu. Kao priču, niz riječi
simbola, značenja, magičnosti riječi i utkanosti Stanja iza njih čiji je Cilj jedan
jedini, dati čovjeku osjećaj Sebe, gurnuti ga izvan Uma koji razmišlja u
pojmovima Dualnosti, pojmovima razdvojenosti što je odlika Intelektualnog
Centra i "pada" Adama.
S te strane prilazim ovom djelu, shvatajući da ja nisam sposoban da
pojasnim ni približno Duboko Značenje ovog što je ovdje rečeno, već mi je Cilj
da se kroz osvrt na ovo dijelo, tumačenje koje mogu da razumijem, odam neku
vrstu Poštovanja tome što iza toga Izvire, uvijek Novo i Cjelovito, pokazujući
nam nas samih ali i naše nerazumijevanje koje nas sprečava da shvatimo da ne
postoji nešto kao drugi, ne postoji nešto kao "to tamo", već je to uvijek Jedno i
Jedino, Jedno Biće u mnoštvenosti Forme, Jedno Stanje u Četri Stanja, sam
Apsolut, Brahamn ispoljen u samom sebi kroz sebe.
Koristio sam prevod sa sajta www.yogacentar.hr jer mi je najmanje
opterećen mišljenjima i tumačenjima stoga mi je dao slobodu da se ja poigram
sa tim.
Prije svega, ne vjerujte ničem što kažem, već SVE PROVJERITE i
svojim ISKUSTVOM potvrdite. Najviša Učenja ne traže NIKAKVU VJERU već
ISKUSTVENO ŽIVLJENJE tih ISTINA.
Moje tumačenje i igra sa ovim je samo putokaz onima koji još nisu
vidjeli ovo djelo i onima koji nešto, suptilno "čudno" osjećaju dok čitaju
Aštavakra Gitu.