Srž vedante

  • Autor:
  • Izdavač: Sa­da­nan­da
  • ISBN:
  • Godina izdanja: 2005
  • Broj strana: 108
  • Povez: mek
  • Pismo: latinica
  • Akcija: 0
Cena: 690 (Poruči na: [email protected]) RSD Ubaci u korpu

YOGA TAT­TVA UPA­NIS­HA­DA

Om! Ne­ka nas On za­šti­ti obo­je za­jed­no; ne­ka nas On hra­ni obo­je za­jed­no; ne­ka mi ra­di­mo zdru­že­no s ve­li­kom ener­gi­jom; ne­ka na­še iz­u­ča­va­nje bu­de sna­žno i efi­ka­sno; ne­ka se mi me­đu­sob­no ne sva­đa­mo (ili ne­ka ne mr­zi­mo ni­ko­ga).

Om! Do­pu­sti da bu­de mir u me­ni!

Pu­sti da bu­de mir u mo­joj oko­li­ni!

Do­pu­sti da bu­de mir u si­la­ma ko­je de­lu­ju na me­ne!

1. Opi­sa­ću sa­da Yoga-Tat­tvu za do­bro­bit Yogi­na ko­ji su oslo­bo­đe­ni od svih gre­ha kroz nje­no slu­ša­nje i iz­u­ča­va­nje.

2. Vr­hov­ni Pu­rus­ha zva­ni Vis­hnu, ko­ji je ve­li­ki Yogin, naj­ve­će bi­će i ve­li­ki Ta­pa­svin, vi­di se kao sve­tilj­ka na pu­tu isti­ne.

3. De­da (Brah­ma) po­zdra­viv­ši Go­spo­da uni­ver­zu­ma (Vis­hnua) i is­ka­zav­ši Mu du­žno po­što­va­nje, pi­tao Ga je (ova­ko): “Mo­lim da nam ob­ja­sniš Isti­nu Yoge ko­ja uklju­ču­je u se­be osam po­ni­zno­sti.

4. Na što je Hri­si­kes­ha od­go­vo­rio ova­ko: “Čuj­te, ja ću ob­ja­sni­ti nje­nu isti­nu. Sve du­še su uro­nje­ne u sre­ću i ža­lost kroz zam­ku Ma­je.”

5-6. Ka­i­valya, vr­hov­no pre­bi­va­li­šte, je­ste sta­za ko­ja nji­ma da­je oslo­bo­đe­nje, što na dva de­la ras­ki­da zam­ke Maye, ko­ja je uni­šti­telj ro­đe­nja, sta­ro­sti i bo­le­sti i ko­ja omo­gu­ću­je čo­ve­ku da sa­vla­da smrt. Ne po­sto­je dru­gi pu­te­vi za spa­se­nje. Oni ko­ji idu oko mre­že Ša­stri za­ve­de­ni su od tog zna­nja.

7. Ne­mo­gu­će je čak i De­va­ma da opi­šu ono neo­pi­si­vo sta­nje. Ka­ko mo­že ono što je sa­mo­sve­tle­će bi­ti osve­tlje­no po­mo­ću Sha­stri?

8. Sa­mo ono što je bez de­lo­va i mr­lja i što je mir­no iz­van sve­ga i slo­bod­no od pro­pa­da­nja po­sta­je Ji­va (sop­stvo) usled re­zul­ta­ta iz pro­šlih vr­li­na i gre­ho­va.

9. Ka­ko ono što je se­di­šte Pa­ra­mat­ma­na, što je­ste več­no i iz­nad sta­nja svih po­sto­je­ćih stva­ri a od ob­li­ka mu­dro­sti i bez mr­lja, po­sti­že sta­nje Ji­ve?

10. Me­hur na­sta­je u nje­mu kao u vo­di a u tom (me­hu­ru) se bu­di Ahan­ka­ra. Da­lje na­sta­je ku­gla (te­la) sa­či­nje­nog od pet (ele­me­na­ta) i ve­za­nog po­mo­ću Dha­tua.

11. Znaj da je to Ji­va ko­ja je spo­je­na sa sre­ćom i ja­dom i otu­da se ter­min Ji­va pri­me­nju­je na Pa­ra­mat­ma­nu ko­ji je čist.

12-13. Ta Ji­va se sma­tra da je Ke­va­la (sa­ma), ko­ja je oslo­bo­đe­na od mr­lja stra­sti, ljut­nje, stra­ha, ob­ma­ne, po­hle­pe, po­no­sa, po­ho­te, ro­đe­nja, smr­ti, škr­to­sti, ne­sve­sno­si, vr­to­gla­vi­ce, gla­di, že­đi, sla­vo­lju­blja, sti­da, stra­ha, ži­ga­nja sr­ca, tu­ge i ra­do­sti.

14. Da­kle ja ću ti re­ći sred­stva za uni­šte­nje (ovih) gre­ha. Ka­ko Jna­na, ko­ja je spo­sob­na da da Moks­hu, mo­že po­u­zda­no da se ja­vi bez Yoge?

15. A čak i Yoga bi­va ne­moć­na da (osi­gu­ra) Moks­hu ka­da je li­še­na Jna­ne. Ta­ko aspi­rant po­sle oslo­bo­đe­nja tre­ba is­traj­no da prak­ti­ku­je obe, Yogu i Jna­nu.

16. Krug ra­đa­nja i umi­ra­nja do­la­zi sa­mo kroz Jna­nu i pro­pa­da sa­mo kroz Jna­nu. Pr­vo­bit­no je bi­la sa­mo Jna­na. To tre­ba zna­ti kao je­di­no sred­stvo za (spa­se­nje).

17-18a. To je Jna­na kroz ko­ju čo­vek shva­ta (u sa­mom se­bi) pra­vu pri­ro­du Ka­i­valye kao vr­hov­no pre­bi­va­li­šte, bes­pre­kor­no, ne­de­lji­vo i od pri­ro­de Sac­hchi­da­nan­da bez ra­đa­nja, eg­zi­sten­ci­je i smr­ti, po­bu­de i bez Jna­ne.

18b-19. Sa­da ću na­sta­vi­ti da ti opi­su­jem Yogu: Yoga je po­de­lje­na u mno­go vr­sta zbog nje­nog de­lo­va­nja: (na­i­me), Man­tra-Yoga, Laya-Yoga, Hat­ha-Yoga i Ra­ja-Yoga.

20. Po­sto­je če­ti­ri sta­nja za­jed­nič­ka za sve ove (Yoge); (to jest), Aramb­ha, Gha­ta, Pa­ric­haya i Nis­hpat­ti.

21. O Brah­ma, ja ću ti ih opi­sa­ti. Slu­šaj pa­žlji­vo. Čo­vek tre­ba da prak­ti­ku­je Man­tru za­jed­no sa nje­nim Ma­tri­ka-ma (pra­vil­nim in­to­na­ci­ja­ma zvu­ko­va) i dru­ge za pe­riod od dva­na­est go­di­na;

22. On­da on po­ste­pe­no sti­če mu­drost za­jed­no sa Sid­dhi­ji­ma, (ta­kvim kao) Ani­ma, itd. Oso­be sla­bog in­te­lek­ta ko­je su naj­ma­nje kva­li­fi­ko­va­ne za Yogu  prak­ti­ku­ju ovo.

23-24a. (Dru­ga) Laya-Yoga te­ži pre­ma ap­sorp­ci­ji Chi­te i opi­sa­na je u mi­ri­ja­da­ma pu­te­va; (od ko­ji je je­dan) “čo­vek tre­ba da kon­tem­pli­ra na Go­spo­du ko­ji je bez de­lo­va (čak) dok ho­da, se­di, spa­va ili je­de. To se na­zi­va Laya-Yoga.

24b-25. Sa­da čuj (opis) Hat­ha-Yoge. Ka­že se da ova Yoga  po­se­du­je (sle­de­ćih) osam ko­ri­snih sred­sta­va. Yama (uz­dr­ža­va­nje), Niyama (re­li­gi­o­zno pri­dr­ža­va­nje obi­ča­ja ili ob­re­da), Asa­na (po­lo­žaj), Pra­nayama (ob­u­zda­va­nje di­sa­nja), Pratyaha­ra (pod­jarm­lji­va­nje ču­la), Dha­ra­na (usred­sre­đe­nost), Dhyana (kon­tem­pla­ci­ja na Ha­ri-u u sre­di­ni iz­me­đu obr­va i Sa­mad­hi ko­ji je sta­nje jed­na­ko­sti.

26-27.    Ma­ha-Mu­dra, Ma­ha-Band­ha i Khec­ha­ri, Ja­land­ha­ra, Ud­diyana i Mu­la-Band­ha, iz­go­va­ra­nje bez za­sto­ja Pra­na­ve (Om) za du­go vre­me i slu­ša­nje iz­la­ga­nja vr­hov­nih isti­na, Vaj­ro­li, Ama­ro­li i Sa­ha­jo­li, ko­ji ob­li­ku­ju troj­stvo - za sve ovo ja ću odvo­je­no da­ti ta­čan opis.

28-29a. O ti sa če­ti­ri li­ca, me­đu (du­žno­sti­ma) Yame ume­re­no je­de­nje - a ne dru­go ob­li­ku­je glav­ni fak­tor; a ne­po­vre­đi­va­nje je naj­va­žni­je u Niyami.

29b. Glav­na su če­ti­ri po­lo­ža­ja (na­i­me), Sid­dha, Pad­ma, Sim­ha i Bha­dra.

30-31. To­kom ra­nog sta­di­ju­ma prak­se po­ja­vlju­ju se sle­de­će pre­pre­ke, o ti s če­ti­ri li­ca, a to su; le­njost, za­lu­dan raz­go­vor, dru­že­nje sa lo­šim oso­ba­ma, sti­ca­nje Man­tri, itd. igra­nje sa me­ta­li­ma (al­he­mi­ja) i že­na­ma, itd. i op­se­na. Mu­dar čo­vek ot­kriv­ši ovo, tre­ba da ih se oka­ni po­mo­ću sna­ge svo­jih vr­li­na.

32. On­da za­u­zi­ma­ju­ći Pad­ma po­lo­žaj, tre­ba da prak­ti­ku­je Pra­nayamu. On tre­ba da sa­gra­di lep ma­na­stir sa vr­lo ma­lim otvo­rom i bez pu­ko­ti­na.

33. On tre­ba da bu­de do­bro ob­le­pljen sa kra­vljom ba­le­gom ili s be­lim ce­men­tom. Tre­ba pa­žlji­vo da bu­de oslo­bo­đen od bu­ba, ko­ma­ra­ca i va­ši.

34. Sva­kog da­na tre­ba do­bro da bu­de či­ščen sa me­tlom. On tre­be da bu­de na­mi­ri­san sa do­brim mi­ri­si­ma; a mi­ri­sa­ve smo­le tre­ba da go­re unu­tra.

35-36a. Za­u­zev­ši svo­je se­di­šte ni pre­vi­še vi­so­ko ni pre­vi­še ni­sko na plat­nu, je­len­skoj ko­ži i ra­ši­re­noj Ku­sa tra­vi, jed­no  pre­ko dru­gog, mu­dar čo­vek tre­ba da za­u­zme Pad­ma po­lo­žaj i da dr­ži svo­je te­lo us­prav­no a svo­je ru­ke sklo­plje­ne u po­što­va­nju; tre­ba da po­zdra­vi svo­je za­štit­nič­ko bo­žan­stvo.

36b-40. On­da za­tva­ra­ju­ći de­snu no­zdr­vu sa svo­jim de­snim pal­cem, tre­ba po­ste­pe­no da udah­ne va­zduh kroz le­vu no­zdr­vu. Za­u­sta­viv­ši ga što je du­že mo­gu­će, on tre­ba po­no­vo da iz­dah­ne kroz de­snu no­zdr­vu, la­ga­no, a ne vr­lo br­zo. On­da is­pu­nja­va­ju­ći sto­mak (va­zdu­hom) kroz de­snu no­zdr­vu, on tre­ba da ga za­dr­ži što du­že mo­že i da iz­dah­ne kroz le­vu no­zdr­vu. Udi­šu­ći va­zduh kroz tu no­zdr­vu po­mo­ću ko­je je iz­dah­nuo, on tre­ba da na­sta­vi ovo u ne­pre­kid­nom ni­zu. Vre­me usvo­je­no za pra­vlje­nje kru­ga oko ko­le­na sa dla­nom ru­ke, ni­ti vr­lo la­ga­no ni­ti vr­lo br­zo i puc­ke­ta­nje pr­sti­ma jed­nom na­zi­va se Ma­tra.

41-44. Uvla­če­ći va­zduh kroz le­vu no­zdr­vu za oko še­sna­est Ma­tri a za­dr­ža­va­ju­ći ga (unu­tra) za oko še­zde­set i če­ti­ri Ma­tri, čo­vek tre­ba opet da iz­dah­ne kroz de­snu no­zdr­vu za oko tri­de­set i dve Ma­tre. Opet da is­pu­ni de­snu no­zdr­vu kao pre (i da na­sta­vi osta­lo). Ve­žbu pre­stan­ka di­sa­nja vr­ši­ti če­ti­ri pu­ta dnev­no (na­i­me), pri iz­la­sku sun­ca, u pod­ne, pri za­la­sku sun­ca i u po­noć, dok se ne do­stig­ne osam­de­set pu­ta. Po­mo­ću ne­pre­kid­ne prak­se za oko tri me­se­ca, na­sta­je pro­či­šće­nje Na­dia. Ka­da Na­dii po­sta­nu pro­či­šće­ni, od­re­đe­ni spo­lja­šnji zna­ci se po­ja­vlju­ju na te­lu Yogi­na.

45-46a. Na­sta­vi­ću da ih opi­su­jem. (Oni su) la­ko­ća te­la, bli­sta­vost te­na, po­ve­ća­nje že­lu­dač­ne va­tre, mr­ša­vost te­la a uz to, od­su­stvo uz­ne­mi­re­no­sti u te­lu.

46b-49. Po­zna­va­lac Yoge tre­ba da od­ba­ci hra­nu štet­nu za prak­su Yoge. On tre­ba da osta­vi so, sla­či­cu; lju­tu, ki­se­lu, že­sto­ku, jed­ku hra­nu, ili gor­ko po­vr­će itd. obo­ža­va­nje va­tre, že­ne, še­ta­nje, ku­pa­nje pri iz­la­sku sun­ca, mr­ša­vlje­nje te­la po­mo­ću po­sta, itd. To­kom ra­nog sta­di­ju­ma prak­se pro­pi­sa­na je hra­na od mle­ka i ghia; ta­ko­đe, ka­že se da is­hra­na ko­ja se sa­sto­ji od pše­ni­ce, ze­le­nih ma­hu­na i cr­ve­nog pi­rin­ča, po­ma­že na­pre­dak. On­da će on mo­ći da za­dr­ža­va svoj dah ono­li­ko du­go ko­li­ko že­li.

50-53. Po­mo­ću za­dr­ža­va­nja da­ha ono­li­ko ko­li­ko že­li, po­sti­že se Ke­va­la Kumb­ha­ka (pre­sta­nak di­sa­nja bez udi­sa­nja i iz­di­sa­nja). Ka­da se po­stig­ne Ke­va­la Kumb­ha­ka i na taj na­čin iz­di­sa­nje i udi­sa­nje čo­ve­ka ni­su po­treb­ni, za nje­ga ne po­sto­ji ni­šta ne­do­sti­žno u tri sve­ta. Na po­čet­ku (nje­go­ve prak­se), zno­je­nje pre­sta­je; on tre­ba da ga iz­bri­še, zbog za­dr­ža­va­nja da­ha, oso­ba prak­ti­ku­ju­ći to po­sta­je hlad­no­krv­na. On­da po­mo­ću po­ve­ća­nje prak­se Dha­ra­ne, zno­je­nje se po­ja­vju­je.

54. Kao što se ža­ba kre­će ska­ku­ta­njem, ta­ko se Yogin se­de­ći u Pad­ma po­lo­ža­ju kre­će na ze­mlji. Sa (da­ljim) po­ve­ća­va­njem prak­se, on je spo­so­ban da se uz­dig­ne sa ze­mlje.

55. On, dok se­di u Pad­ma po­lo­ža­ju, le­vi­ti­ra. U nje­mu se bu­di moć da iz­vo­di ta­kve neo­bič­ne pod­vi­ge.

56. On ne ot­kri­va (ili ne tre­ba da ot­kri­va) dru­gi­ma svo­je pod­vi­ge ve­li­kih mo­ći (na sta­zi). Sva­ki bol ma­li ili ve­li­ki, ne do­di­ru­je Yogi­na.

57. Iz­lu­če­vi­ne i spa­va­nje iš­če­za­va­ju; su­ze, slu­zni­ce u oku, lu­če­nje plju­vač­ke, zno­je­nje i rđav mi­ris u usti­ma se ne ja­vlja­ju kod nje­ga.

58-60. Sa još da­ljom prak­som, on sti­če ve­li­ku sna­gu po­mo­ću ko­je po­sti­že Bhuc­ha­ra Sid­dhi, ko­ji mu omo­gu­ća­va da pod svo­ju kon­tro­lu do­ve­de sva bi­ća ko­ja ho­da­ju ovom ze­mljom; ti­gro­ve, Sa­rab­he. Slo­no­vi, bi­ko­vi i la­vo­vi umi­ru bi­va­ju­ći uda­re­ni dla­nom Yogi­na. On po­sta­je lep kao sam bog lju­ba­vi.

61-62. Sve že­ne ob­u­ze­te le­po­tom nje­go­ve lič­no­sti će že­le­ti da ima­ju sek­su­al­ni od­nos s njim. Ako bu­de odr­ža­vao ve­ze, nje­go­va mu­žev­nost će bi­ti iz­gu­blje­na; uko­li­ko od­ba­ci sva pol­na op­šte­nja sa že­na­ma, on će na­sta­vi­ti sa svo­jom ve­žbom s ve­li­kom rev­no­šću. Od oču­va­nja se­me­na, do­bar mi­ris pro­ži­ma te­lo Yogi­na.

63. On­da se­de­ći na osa­mlje­nom me­stu, on tre­ba da po­na­vlja Pra­na­vu (Om) sa tri Plu­ta-Ma­tre (ili pro­du­že­ne in­to­na­ci­je) za uni­šte­nje nje­go­vih ra­ni­jih gre­ha.

64. Man­tra, Pra­na­va (Om) uni­šta­va sve pre­pre­ke i sve gre­he. Ta­ko po­mo­ću ve­žba­nja on po­sti­že Aramb­hu (po­če­tak ili pr­vo) sta­nje.

65-66. On­da sle­di Gha­ta (dru­go sta­nje) - sta­nje ko­je se sti­če po­mo­ću kon­stant­nog prak­ti­ko­va­nja ob­u­zda­va­nja da­ha. Ka­da na­sta­ne sa­vr­še­no je­din­stvo iz­me­đu Pra­ne i Apa­ne, Ma­na­sa i Bud­dhia, ili Ji­vat­me i Pa­ra­mat­ma­na bez su­prot­no­sti, to se na­zi­va Gha­ta sta­nje. Ja ću opi­sa­ti nje­go­ve zna­ke.

67. On mo­že sa­da da ve­žba sa­mo oko jed­ne če­tvr­ti­ne od ra­ni­je pro­pi­sa­nog pe­ri­o­da. Za vre­me da­na i ve­če­ri, ne­ka on prak­ti­ku­je sa­mo za jed­nu Yamu.

68-69a. Ne­ka on prak­ti­ku­je Ke­va­la Kumb­ha­ku jed­nom dnev­no. Pot­pu­no odva­ja­nje or­ga­na od čul­nih pred­me­ta to­kom ob­u­sta­vlja­nja di­sa­nja na­zi­va se Pratyaha­ra.

69b. Šta god da on vi­di svo­jim oči­ma, ne­ka sma­tra kao da je At­man.

70. Šta god da on ču­je sa svo­jim uši­ma, ne­ka sma­tra kao da je  At­man. Bi­lo šta da on po­mi­ri­še svo­jim no­sem, ne­ka sma­tra kao da je At­man.

71. Šta god da oku­si sa svo­jim je­zi­kom, ne­ka sma­tra kao da je  At­man. Ma šta Yogin do­dir­ne sa svo­jom ko­žom, ne­ka sma­tra kao da je At­man.

72. Sto­ga Yogi tre­ba ne­u­mor­no sva­kog da­na sa ve­li­kim na­po­rom da uga­đa svo­jim čul­nim or­ga­ni­ma za pe­riod od jed­ne Yame.

73-74. On­da Yogin po­sti­že ču­de­sne mo­ći, ta­kve kao vi­do­vi­tost, spo­sob­nost da ču­je ono što se do­ga­đa iz­van čul­nog po­lja, spo­sob­nost da pre­ne­se se­be na ve­li­ko ra­sto­ja­nje za mo­me­nat, ve­li­ku moć go­vo­ra, spo­sob­nost da pre­u­zme bi­lo ko­ji ob­lik, spo­sob­nost da po­sta­ne ne­vi­dljiv i da pre­o­bra­zi gvo­žđe u zla­to ka­da se gvo­žđe pret­hod­no pre­li­je s nje­go­vom iz­lu­či­nom.

75-76. Onaj Yogin ko­ji stal­no prak­ti­ku­je Yogu po­sti­že moć da le­vi­ti­ra. On­da mu­dar Yogin tre­ba da mi­sli da su ove mo­ći pre­pre­ke za do­sti­za­nje Yoge i ta­ko on ni­ka­da ne­će da se pre­da uži­va­nju u nji­ma. Kralj Yogi­na ne tre­ba nig­de da prak­ti­ku­je svo­je mo­ći pred bi­lo ko­jom oso­bom.

77. On tre­ba da ži­vi u sve­tu kao bu­da­la, iz­ve­stan idi­ot, ili gluv čo­vek, da bi dr­žao svo­je mo­ći sa­kri­ve­nim.

78-79. Nje­go­vi uče­ni­ci bi, bez sum­nje, tra­ži­li od nje­ga da po­ka­zu­je svo­je mo­ći ra­di za­do­vo­lje­nja nji­ho­vih sop­stve­nih že­lja. Čo­vek ko­ji je ak­tiv­no an­ga­žo­van u svo­jim du­žno­sti­ma za­bo­ra­vlja da prak­ti­ku­je (Yogu); ta­ko da on tre­ba da ve­žba da­nju i no­ću Yogu ne za­bo­ra­vlja­ju­ći re­či svog Gu­rua. Na taj na­čin pre­la­zi u Ga­ta sta­nje u ko­me je čo­vek stal­no an­ga­žo­van u Yoga prak­si.

80. Čo­vek ni­šta ne do­bi­ja od bes­ko­ri­snog dru­štva, po­što ti­me on ne ve­žba Yogu. Ta­ko on tre­ba s ve­li­kim tru­dom da ve­žba Yogu.

81-83a. Ta­da se po­mo­ću ove stal­ne prak­se za­do­bi­ja Pa­ric­haya sta­nje. Vayu (ili dah) kroz rev­no­snu prak­su pro­di­ru­ći za­jed­no sa Ag­ni­jem, Kun­da­li­ni kroz mi­sao ula­zi neo­me­ta­no u Su­šum­nu. Ka­da čo­ve­ko­va Chit­ta uđe u Su­šum­nu za­jed­no sa Pra­nom, do­sti­že naj­vi­še me­sto (ve­ro­vat­no u gla­vi) za­jed­no sa Pra­nom.

83b. Po­sto­ji pet ele­me­na­ta; Prit­hvi, Apas, Ag­ni, Vayu i Aka­ša.

84-87a. Za te­lo od pet ele­me­na­ta; po­sto­ji pe­to­stru­ka Dhar­ma.

Od sto­pa­la do ko­le­na ka­že se da je re­gion Prit­hvi, a po ob­li­ku je­ste če­tvo­ro­stran, žu­te je bo­je i ima Var­nu (ili slo­vo) “La”. No­se­ći dah sa slo­vom “La” duž re­gi­o­na ze­mlje (na­i­me, od sto­pa­la do ko­le­na) i kon­tem­pli­ra­ju­ći na Brah­mi sa če­ti­ri li­ca i če­ti­ri usta zlat­ne bo­je, čo­vek tre­ba tu da iz­vo­di Dha­ra­nu za pe­riod od dva sa­ta. On­da on po­sti­že vlast nad ze­mljom. Smrt ga ne uz­ne­mi­ra­va, po­što je po­sti­gao nad­moć nad ele­men­tom ze­mlje.

87b-90. Ka­že se da se Re­gion Apa­sa pro­sti­re od ko­le­na do anu­sa. Apas je po­lu­lu­nar­ni  po ob­li­ku i be­le bo­je, a ima “Va” za svo­je Bi­ja slo­vo. No­se­ći na­vi­še dah sa slo­vom “Va” duž pre­de­la Apa­sa, on tre­ba da kon­tem­pli­ra na Bo­gu Na­rayani ko­ji ima če­ti­ri ru­ke i kru­ni­sa­nu gla­vu, ko­ji je bo­je či­stog kri­sta­la, ob­u­čen u na­ran­dža­stu ode­ću i ne­pro­pa­dljiv; a prak­ti­ku­ju­ći Dha­ra­nu ta­mo za pe­riod od dva sa­ta, on bi­va oslo­bo­đen od svih gre­ha. On­da za nje­ga ne­ma stra­ha od vo­de i ne su­o­ča­va se sa smr­ću u vo­di.

91. Od anu­sa do sr­ca ka­že se da je pre­deo Ag­nia. Ag­ni je tro­u­glast po ob­li­ku, od cr­ve­ne bo­je i ima slo­vo “Ra” za svo­je (Bi­ja) se­me.

92-93a. Po­di­za­njem da­ha i pro­iz­vo­de­ći sjaj kroz slo­vo “Ra” duž re­gi­o­na va­tre, on tre­ba da kon­tem­pli­ra na Ru­dri, ko­ji ima tri oka, ko­ji da­ru­je sve že­lje, ko­ji je bo­je po­dnev­nog sun­ca, ko­ji je pre­ma­zan svu­da i ko­ji je do­pa­dlji­vog li­ca.

93b-94a. Prak­ti­ku­ju­ći Dha­ra­nu tu za vre­me od dva sa­ta, on ne bi­va spa­ljen va­trom iako nje­go­vo te­lo ula­zi (u) va­tre­nu- ja­mu.

94b-96. Od sr­ca do sre­di­ne obr­va ka­že se da je pre­deo Vayua. Vayu je še­sto­u­gaon po ob­li­ku, cr­ne bo­je i sve­tli sa slo­vom “Ya”. No­se­ći dah duž re­gi­o­na Vayua, on tre­ba da kon­tem­pli­ra na Išva­ri, Sve­zna­ju­ćem, kao da po­se­du­je li­ca na svim stra­na­ma; a prak­ti­ku­ju­ći Dha­ra­nu tu za dva sa­ta, on ula­zi u Va­jua, a on­da Aka­šu.

97-98a. Yogin se ne su­sre­će sa svo­jom smr­ću kroz strah od Vayua. Od  cen­tra iz­me­đu obr­va na vr­hu gla­ve ka­že se da je oblast Aka­še, ko­ja je kru­žnog ob­li­ka, bo­je di­ma i si­ja sa slo­vom “Ha”.

98b-101a. Uz­di­žu­ći dah duž pre­de­la Aka­še, on tre­ba da kon­tem­pli­ra na Sa­das­hi­vi na sle­de­ći na­čin, kao da pro­iz­vo­di sre­ću, kao da je u ob­li­ku Bin­dua, kao ve­li­koj De­vi, kao da ima ob­lik Aka­še, kao da si­ja po­put či­stog kri­sta­la, ka­ko no­si uz­di­žu­ći po­lu­me­sec na svo­joj gla­vi, kao da ima pet li­ca, de­set ru­ku i tri oka, ka­ko je pri­jat­nog li­ca, ka­ko je na­o­ru­žan oruž­jem, ka­ko je ukra­šen svim ukra­si­ma, ka­ko ima Umu (bo­gi­nju) u jed­noj po­lo­vi­ni svog te­la, ka­ko je spre­man da da­ru­je mi­lo­sti i kao uzro­ku za sve uzro­ke.

101b. Po­mo­ću prak­ti­ko­va­nja Dha­ra­ne u obla­sti Aka­še, on sti­če si­gur­no moć da le­vi­ti­ra u Aka­ši (ete­ru).

102. Gde god da on pre­bi­va, on uži­va u vr­hov­nom bla­žen­stvu. Vešt u Yogi, on tre­ba da prak­ti­ku­je ovih pet Dha­ra­na.

103. On­da nje­go­vo te­lo po­sta­je ja­ko i on ne zna za smrt. Ovaj ve­li­ko­du­šan čo­vek ne umi­re čak ni to­kom po­to­pa od Brah­me.

104-105. On­da on tre­ba da prak­ti­ku­je Dha­ra­nu to­kom pe­ri­o­da od šest Gha­ti­ka. Za­dr­ža­va­ju­ći dah u (pre­de­lu) Aka­še i kon­tem­pli­ra­ju­ći na bo­žan­stvu ko­je is­pu­nja­va nje­go­ve že­lje  -ovo je, ka­že se, Sa­gu­na Dhyana ko­ja je spo­sob­na da da­je (Sid­die) Ani­ma, itd. Čo­vek ko­ji je an­ga­žo­van u Nir­gu­na Dhyani po­sti­že sta­nje Sa­mad­hia.

106. Naj­ma­nje to­kom dva­na­est da­na, on po­sti­že Sa­mad­hi sta­nje. Za­dr­ža­va­ju­ći svo­je di­sa­nje, mu­dar čo­vek po­sta­je iz­ve­sna oslo­bo­đe­na oso­ba.

107. Sa­mad­hi je ono sta­nje u ko­me su Ji­vat­man (ni­že Sop­stvo) i Pa­ra­mat­man (vi­še Sop­stvo) bez raz­li­ke (ili su jed­na­kog sta­nja). Ako on že­li da od­lo­ži na stra­nu svo­je te­lo, on to mo­že da uči­ni.

108-109a. On će po­sta­ti ap­sor­bo­van u Pa­ra­brah­ma­nu i ne tra­ži Ut­kran­ti (od­la­že­nje van ili na­vi­še). Ina­če, ako ta­ko ne že­li i ako mu je dra­go nje­go­vo te­lo, on ži­vi u svim sve­to­vi­ma po­se­du­ju­ći Sid­dhie od Ani­me, itd.

109b-110. Po­ne­kad on po­sta­je De­va i ži­vi po­što­van u Svar­gi; ili kroz svo­ju vo­lju on po­sta­je čo­vek ili iz­ve­sni Yaks­ha. On mo­že ta­ko­đe da uzme ob­lik la­va, ti­gra, slo­na, ili ko­nja kroz svo­ju vla­sti­tu vo­lju.

111. Yogin po­sta­ju­ći ve­li­ki Go­spod mo­že da ži­vi ono­li­ko du­go ko­li­ko že­li. Po­sto­je sa­mo raz­li­ke u vi­do­vi­ma po­stup­ka ali re­zul­tat je isti.

112-115a. Sme­sti le­vu pe­tu na anus, is­teg­ni de­snu no­gu i dr­ži je čvr­sto s obe ru­ke. Po­lo­ži gla­vu na gru­di i po­la­ko udah­ni va­zduh. Za­dr­ži dah ono­li­ko du­go ko­li­ko mo­žeš i on­da po­la­ko iz­dah­ni. Po­sle prak­ti­ko­va­nja s le­vom no­gom, ve­žbaj to s de­snom no­gom. Sme­sti no­gu ko­ja je bi­la ra­ni­je is­teg­nu­ta na bu­ti­nu. Ovo je Ma­ha-Band­ha i tre­ba da se prak­ti­ku­je na obe stra­ne.

115b-117a. Yogin se­de­ći u Ma­ha-Band­hi i udah­nuv­ši va­zduh sa pre­da­nim du­hom, tre­ba da za­u­sta­vi tok Vayua (unu­tra) po­sred­stvom Mu­dre gr­la i za­u­zi­ma­ju­ći ubr­za­no dve stra­ne (gr­la). Ovo se na­zi­va Ma­ha­ved­ha i če­sto je prak­ti­ku­ju Sid­dhe.

117b-118a. S je­zi­kom gur­nu­tim u unu­tra­šnju šu­plji­nu gla­ve (ili gr­la) i sa oči­ma usme­re­nim na tač­ku iz­me­đu obr­va, to se na­zi­va Khec­ha­ri-Mu­dra.

118b-119a. Ste­žu­ći mi­ši­će vra­ta i po­la­žu­ći gla­vu s čvr­stom vo­ljom na  gru­di, to se na­zi­va Ja­land­ha­ra (Band­ha); a je­ste lav za slo­na smr­ti.

119b-120a. Ta Band­ha po­mo­ću ko­je Pra­na uz­le­će kroz Su­šum­nu Yogi­ni na­zi­va­ju Ud­diyana Band­ha.

120b-121a. Čvr­sto pri­ti­ska­ju­ći pe­tu na anus, ste­žu­ći anus i po­vla­će­ći na­vi­še Apa­nu, ka­že se da je to Yoni-Band­ha.

121b-122a. Kroz Mu­la-Band­hu, Pra­nu i Apa­nu ta­ko­đe su Na­da i Bin­du uje­di­nje­ni i da­ju uspeh u Yogi; u to ne­ma sum­nje.

122b-124a. Čo­vek tre­ba to da prak­ti­ku­je i na obr­nut na­čin (ili na obe stra­ne), što uni­šta­va sve bo­le­sti, a že­lu­dač­na va­tra se po­ve­ća­va. Zbog to­ga prak­ti­kant tre­ba da sa­ku­pi ve­li­ku ko­li­či­nu na­mir­ni­ca, (jer) ako uzme ma­lu ko­li­či­nu hra­ne, va­tra će (unu­tra) za mo­me­nat po­tro­ši­ti nje­go­vo te­lo.

124b-125. Pr­vog da­na, on tre­ba da ra­di stoj na gla­vi s no­ga­ma po­dig­nu­tim na­vi­še za mo­me­nat. Po­ste­pe­no tre­ba da po­ve­ća­va ovaj pe­riod sva­kog da­na. Bo­re i se­de vla­si će iš­če­znu­ti to­kom tri me­se­ca.

126. Onaj ko prak­ti­ku­je sa­mo za pe­riod Yame (dva­dest če­ti­ri mi­nu­ta) sva­kog da­na, po­be­đu­je vre­me. Onaj ko prak­ti­ku­je Vaj­ro­li po­sta­je Yogin i no­si­lac svih Sid­dhia.

127-128. Ako ika­da Yoga Sid­dhii tre­ba da bu­du po­stig­nu­ti, je­di­no on ih ima unu­tar svog do­hva­ta. On zna pro­šlost i bu­duć­nost i si­gur­no se kre­će u va­zdu­hu. Onaj ko­ji pi­je od tog nek­ta­ra na taj na­čin bi­va be­smrt­nim iz da­na u dan. On sva­ko­dnev­no tre­ba da prak­ti­ku­je Vaj­ro­li. On­da se to na­zi­va Ama­ro­li.

129-131a. On­da on po­sti­že Ra­ja-Yogu i si­gur­no se ne su­sre­će sa pre­pre­ka­ma. Ka­da Yogin is­pu­ni svo­je de­lo­va­nje sa Ra­ja-Yogom, on­da on si­gur­no sti­če dis­kri­mi­na­ci­ju i rav­no­du­šnost pre­ma objek­ti­ma. Vis­hnu, ve­li­ki i sja­jan Yogin, ve­li­kog aske­ti­zma i naj­o­dlič­ni­ji Pu­rus­ha vi­di se kao sve­tlost na sta­zi isti­ne.

131b-134a. One gru­di iz ko­jih je on ra­ni­je si­sao (u svom pret­hod­nom ro­đe­nju) sa­da pri­ti­ska (u lju­ba­vi) i sti­če uži­va­nje. On uži­va u istom ge­ni­tal­nom or­ga­nu iz ko­ga je ra­ni­je ro­đen. Ona ko­ja je jed­nom bi­la nje­go­va maj­ka sa­da će mu bi­ti že­na, a ona ko­ja mu je sa­da že­na je za­i­sta maj­ka (ili će bi­ti). Onaj ko je sa­da otac bi­će po­no­vo a onaj ko je sa­da sin bi­će opet otac. Ta­ko egoi iz ovog sve­ta lu­ta­ju u ma­te­ri­ci ro­đe­nja i smr­ti kao ve­dra na toč­ku do­la­pa po iz­vo­ru i uži­va­ju u sve­to­vi­ma.

134b-136a. Po­sto­je tri sve­ta, tri Ve­de, tri Sandhye, (ju­tro, pod­ne i ve­če), tri Sva­re (zvu­ka), tri Ag­nia i Gu­ne, a svi ovi su sme­šte­ni u tri slo­va (Om). Onaj ko raz­u­me ono što je ne­u­ni­šti­vo i je­ste zna­če­nje tri (Om) - od nje­ga su svi ovi sve­to­vi ras­po­re­đe­ni. Ovo je Isti­na, vr­hov­no sre­di­šte.

136b-138a. Kao mi­ris u cve­tu, kao ghi u mle­ku, kao ulje u se­za­mo­vom se­me­nu i kao zla­to u kvar­cu, ta­ko je lo­tos sme­šten u sr­cu. Nje­go­vo li­ce je okre­nu­to na ni­že, a nje­go­va sta­blji­ka na­vi­še. Nje­gov Bin­du je na do­le a u nje­go­vom cen­tru je sme­šten Ma­nas.

138b-139a. Od slo­va “A”, lo­tos po­sta­je pro­ši­ren; od slo­va “U” on po­sta­je raz­dvo­jen (ili otvo­ren). Po­mo­ću slo­va “M” on sti­če

Na­da (zvuk); a Ard­ha-Ma­tra (po­lu-me­tri­ka) je ću­ta­nje.

139b-140a. Oso­ba an­ga­žo­va­na u Yogi sti­če vr­hov­no bo­ra­vi­šte, ko­je je kao čist kri­stal, ko­je je bez de­lo­va i ko­je uni­šta­va sve gre­he.

140b-141. Kao što kor­nja­ča uvla­či svo­je no­ge i gla­vu u se­be, ta­ko uvla­če­ći va­zduh i iz­di­šu­ći ga kroz de­vet otvo­ra na te­lu, on di­še na­vi­še i una­pred.

142. Kao što je sve­tlo, u za va­zduh zap­ti­ve­nom ću­pu, ne­po­kret­no, ta­ko ono što se vi­di ne­po­kret­nim kroz tok raz­vo­ja Yoge u sr­cu i što je slo­bod­no od ne­mi­ra, na­kon što je bi­lo po­vu­če­no iz de­vet otvo­ra, ka­že se da je sa­mo At­man.

Om! Ne­ka nas On za­šti­ti obo­je za­jed­no; ne­ka nas On hra­ni obo­je za­jed­no; ne­ka mi ra­di­mo zdru­že­no s ve­li­kom ener­gi­jom; ne­ka na­še iz­u­ča­va­nje bu­de sna­žno i efi­ka­sno;  ne­ka se mi me­đu­sob­no ne sva­đa­mo (ili ne­ka ne mr­ži­mo ni­ko­ga).

Om! Do­pu­sti da bu­de mir u me­ni!

Pu­sti da bu­de mir u mo­joj oko­li­ni!

Do­pu­sti da bu­de mir u si­la­ma ko­je de­lu­ju na me­ne!

Ov­de se za­vr­ša­va Yoga­tat­tva Upa­nis­ha­da ko­ja pri­pa­da Kris­hna-Yajur-Ve­di.